Roditelji djeca vam nisu anđeli
Cafe Popularno

Roditelji, djeca vam nisu anđeli

Prvobitni naslov je bio „Roditelji, djeca su vam idioti“, ali tako bi se možda još više vas našlo uvrijeđenima pa ću se malo cenzurirati, da još meni netko ne pozove policiju – kao što su pozvali profesoru Dragičeviću.

Za sve koji još ne znaju, prije nekoliko dana se u mom malom Međimurju, točnije u Tehničkoj školi Čakovec dogodio neviđeni, strašan incident kako su to mediji prenijeli. Ja osobno ne mogu točno reći što se dogodilo jer znate da mediji većinom nisu najvjerodostojniji, a sve ostalo je prema „He said, she said“ principu. Ali eto, piše se da je profesor fizički nasrnuo na dvoje učenika te su mu učenici pozvali policiju i kratko rečeno – sad je u govnima. I to godinu dana do mirovine.

To bih htjela posebno naglasiti.

Stvar koju je vrlo malo medija prenijelo je ta da se to dogodilo nakon što su ga učenici iznova i iznova vrijeđali, ismijavali, gađali kredama i tko zna što sve ne. To bih opet htjela posebno naglasiti i voljela bih da malo razmislite o tome prije nego nastavimo.

Sad kad ste razmislili o tome, sad možemo prijeći na glavnu stvar.

Mnogo ljudi je počelo govoriti da je profesor mogao mirnije reagirati i riješiti to na sasvim drugi način s čime se definitivno slažem – u teoriji. Mogao je otići i dati im da pišu ispit sljedeći put, mogao ih je sve rušiti i slati na popravni jer realno, zaslužili su. Barem bi malo discipline naučili. Ali opet, ajde sad ti trpi godinama omalovažanje i verbalno nasilje. Tko ti može garantirati da nećeš puknuti? Tko ti može garantirati da ne bi reagirao isto, ako ne i gore u datoj situaciji?

Daj mi reci, je li jedan profesor koji je, kako sam čula iz više izvora, uvijek bio spreman pomoći ti i ponoviti jednu te istu stvar da je shvatiš zaslužio takvo nepoštivanje od strane klinaca koje pucaju hormoni? Je li zaslužio da se konstantno pljuje po njegovoj struci, trudu i žrtvovanju da od idiota napravi ljude? Je li mu nagrada da ga sada napadaju svi od slijepih roditelja čija su djeca anđeli pa sve do sustava koji je primoran stati na stranu učenika jer ne daj Bože da im se nešto kaže?

Koliko sam shvatila, jedini problem je bio taj što je znao biti malo stroži. I neka je bio! Neka je!!

Dok sad pogledam na svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko iskustvo, znate li od kojih sam profesora pokupila najviše znanja? Od onih „strožih“ i danas im mogu samo zahvalna biti. Zahvalna sam svim profesoricama hrvatskog jezika za sve kritike na moje eseje, zahvalna sam voditeljicama novinarske grupe jer su me tjerale da iznova i iznova prepravljam tekstove. Zahvalna sam profesorici engleskog jezika koja nije htjela gledati kroz prste, zbog nje mi je engleski u malom prstu. Zahvalna sam profesorici psihologije jer nije poklanjala ocjene. Zahvalna sam svima njima, predugo bi trajalo da ih sve nabrajam.

Roditelji djeca vam nisu anđeli

Istina da mi je bilo mrsko čuti da sam negdje pogriješila i da si nisam dala dovoljno truda, ali nije mi palo na pamet gađati profesoricu kredom zbog toga.

A danas?

Probaj danas djetetu uputiti kritiku ili mu postaviti više standarde – odmah te se gleda kao na mučitelja, odmah se zovu plavi telefoni. Odmah se učenici pobune i daju si za pravo maltretirati te na tisuću načina dok ne pukneš, a dok pukneš, zovu policiju da te mogu još malo maltretirati i uništiti ti život.

Gdje je nestalo poštovanje, djeco?!?! Znam da mislite da ste na vrhu svijeta, da vam ne može nitko ništa i da će vas roditelji do kraja života izvlačiti iz sranja, ali to je daleko od istine… Vi ste samo idioti koji si dopuštaju previše. I ne, roditelji neće zauvijek biti tu – svi imamo svoj rok trajanja.

A vi, roditelji – prestanite pravdati svoje „anđele“, prestanite im toliko udovoljavati, prestanite misliti da vaše dijete to nikada ne bi učinilo jer svi znamo da to nije tako. Pa to su tinejdžerske godine kao što sam već spomenula; to su godine u kojima ih oblikuje okolina, a ne vi. Bitnije im je da udovolje društvu i da ispadnu frajeri nego da su njihove majke ponosne na njih. Svi smo ljudi na kraju krajeva – čak i oni najbolji imaju svoju tamnu stranu; bilo da si odrasla osoba ili dijete.

I za kraj, stavite se još jednom u kožu profesora Dragičevića… Kako je sad njemu?

Vjerujem da je njemu najgore. On je taj koji se negdje duboko u sebi kaje i grize jer je tako reagirao, iako zna da nije kriv za sve. On je taj kojem je uništena karijera i to GODINU DANA DO MIROVINE. Možete li uopće zamisliti koliko to boli? Koliko je tužan i razočaran? Nakon toliko godina predavanja i želje da prenese svoje znanje na nove generacije?

Jeste li sad ponosni na sebe jer ste čovjeku uništili život?!

Mislite da ste sad frajeri? Vi ste kukavice koje se ne znaju nositi s kritikom i sa stvarnim svijetom, ništa više. Ne volim željeti zlo, ali ovaj put se stvarno nadam da će karma odraditi svoj posao i vratiti vam duplom mjerom – i to dok ćete najmanje očekivati.

Hvala na čitanju i još jednom, sagledajte situaciju iz svih kuteva prije nego krenete osuđivati.

Komentari

Neki baner