Badava ti 8 sati sna ako je duša umorna
Cafe Popularno

Badava ti 8 sati sna ako je duša umorna

Ne znam kako je vama, ali mene je ovaj prosinac već sad iscrpio. Zapravo, iscrpila me cijela ova 2018. godina, ali ostanimo na prosincu. U prosincu sve postaje nekako pojačano, intenzivnije, prožeto lažnim božićnim duhom u obliku konzumerizma.

Kao da se cijeli svijet natječe tko će imati bolje ukrase, tko će kupiti bolje poklone, tko će biti ljubazniji, tko će se više smijati i glumiti sreću. Ja sam jedna od onih koji ne znaju glumiti sreću, ni bilo što drugo. Sa mnom barem znaš na čemu si. O gužvama da ne govorim. Mrzim gužve. Ja sam jedna od onih koji ne vole ni kad im preblizu stojiš dok pričate, ili kad sjediš preblizu njih na kavi. Volim imati svoj privatni prostor, svoj mir – i cijenim ih više od ičeg.

Možete samo zamisliti koliko me umara prosinac, ali ovdje ne govorimo o fizičkom umoru, ovdje govorimo o onom psihičkom. Onaj umor dok ti ni 8 sati sna ne pomogne. Ne pomogne ni 12 sati sna jer se uvijek probudiš sve umorniji i umorniji, a sve što želiš je malo mira i vremena za sebe.

Nije li to ironično?

Koliko smo zaslijepljeni blještavilom i materijalnim stvarima da ne vidimo da nam najviše znači upravo ono što nema cijenu. Nema cijenu, a opet je neprocjenjivo. Ili nam možda život na taj način želi pokazati što je važno? Baci nas u ralje konzumerizma da se toliko izgubimo u njemu da nam na kraju dana ostane samo duševni umor, da bismo shvatili da to nije ono što nam treba? Ili smo jednostavno debili koji su u konstantnom natjecanju sa svima oko sebe?

Čemu uopće potreba za natjecanjem?

Natjecanja i uspoređivanje s drugima su također stvari koje me umaraju. Ionako smo svi različiti. Ako nekog i prestigneš na određenom polju, to ne znači da ćeš ga prestići na svim životnim poljima jer kao što sam i rekla, različiti smo; različiti talenti, ambicije, ideje, razmišljanja, ukus. Jedini dostajan protivnik si možeš biti ti sam, tvoja jučerašnja verzija sebe. To je jedina osoba kojoj se moraš dokazivati.

Badava ti 8 sati sna ako je duša umorna

Ali to sam samo ja i znam da većina ljudi ne misli isto. Znam i vidim ponekad previše, mnogo razmišljam i dobro čitam ljude, ali to me uglavnom samo dodatno umara i mnogo puta rastužuje.

Tata mi je jednom prilikom rekao: „Blago onima koji nemaju čime razmišljati.“ Mogu reći da se slažem s njim. Koliko je samo lakše onima koji ne vide, koliko samo živaca sačuvaju. A opet, možda je to samo jedna od onih životnih pripremama i cijena koju moraš platiti da bi izrastao u osobu koja želiš postati. Možda je to jedna od onih skrivenih ljepota; koja je uvijek tu uz tebe, koja se skriva negdje u sjeni i dođe na vidjelo tek kad si spreman na nju.

Život je čudan.

I sad više ne znam što bih napisala nakon ove rečenice jer je sumirala sve što je mogla. Život je čudan. Točka. Nema dalje.

Ništa, hvala na čitanju i uživajte u nadolazećim blagdanima, ali onako iskreno, iz duše. Budite sretni, zdravi i zahvalni na svemu jer mnogi imaju mnogo manje od vas. Eto, samo to imajte na umu. I ako vidite nekog tko je umoran, nemojte ga daviti s pričama da se mora naspavati jer badava ti 8 sati sna ako je duša umorna, nemojte se ni ljutiti ako nije raspoložen za druženje s vama ili nešto deseto…

Dajte mu mir. Ili samo jedan iskren osmijeh. To je najljepši poklon kojeg možete dati.

Komentari

Neki baner