Otac nije isto što i tata
Cafe Popularno

Otac nije isto što i tata

Prije par dana sam bila na promociji mlađeg brata. Iza njega su četiri naporne godine odricanja, učenja i vojnih vježbi. Ali trud se isplatio.

I dok su se na dodjeli diploma i činova okupile obitelji svih njegovih kolega, moj brat je u publici mogao vidjeti samo brata i mene. Mama nam je trenutno na drugome kraju svijeta pa smo joj promociju prenosili videima i slikama, ali naša mama je uvijek tu, na svim bitnim i manje bitnim životnim dešavanjima. Onaj kojeg nikada nema i čije odsustvo boli je naš otac.

Ne zato što ga nemamo. Živ je i zdrav. Ali naš otac je odlučio da mu je boca bitnija od vlastite djece. Tu odluku je donio još dok smo mi bili klinci koji pojma nisu imali o svijetu oko sebe, ali prije nego nas je napustio pobrinuo se da nas istraumatizira.

Ožiljci na duši

Da me netko pita da li mislim da je moj otac dobar čovjek, bez okolišanja ću reći “Ne! Nije”. Mislim da je zli egomanijak kojem ništa na ovom svijetu nije sveto. Osim boce, naravno. A svojim djelima je obilježio braću, mamu i mene. Ožiljci koje nam je taj čovjek nanio, teško i sporo zarastaju. I premda je u nas pokušao usaditi uvjerenje da smo nitko i ništa, da ne vrijedimo i da nikada u životu ništa nećemo postići, mi mu prkosimo iz dana u dan. Izrastamo u zrele, odgovorne i uspješne osobe. Izrastamo u sve ono što on nikad nije bio niti će biti. I zato sam ponosna na svoju braću zbog svakog i najmanjeg uspjeha u njihovim životima. Jer se trude i guraju i kad je najteže, nisu se predali slučaju, ne uzimaju svoju prošlost kao ispriku da nanose bol drugim ljudima, već pokušavaju biti bolje osobe.

Svo troje to pokušavamo.

I da, i dalje boli u tim bitnim životnim situacijama što naš tata ne stoji ponosno uz nas. Tata, a ne otac. Jer ovo što mi imamo, ne može se nazvati tatom. Meni nije. Moj otac meni nikad neće biti tata, jer tu titulu nije apsolutno ničime zaslužio. Stoga me niti ne boli što njega nema. Ne, boli me nedostatak te očinske figure što me je pratila kroz cijeli život.

Ljubav iznad svega

Ali usprkos tom nedostatku i usprkos svim traumama koje nosimo sa sobom, s ponosom gledam na nas troje kako hrabro kročimo kroz život. I postajemo netko i nešto.

I premda me često sram prezimena koje nosim jer me podsjeća na onoga koji nam je nanio zlo, to je prezime koje dijelim s dvoje najhrabrijih i najupornijih mladih ljudi u mom životu. A njih volim više od ičega.

Komentari

Neki baner