Glad
Late night story

Glad

Naručeni doručak se brzo replicirao i s poslužavnikom sam se zaputila do najbližeg mjesta.

Odlično sam noćas spavala i probudila sam se jako gladna. Trpajući hranu u sebe listala sam priručnik za upravljanje shuttleom. Osnove sam znala, ali nikada nije loše naučiti i one sitnice koje te ne uče na brzim tečajevima.

Mada, autopilot je uvijek bio tu, a i nije da ću se sad zabiti u neki planet ili tako nešto. Nasmiješila sam se toj ideji i pogledala kroz okno. Planeta ni nije bilo u blizini. Lijepa je bila ta praznina. Tek pokoja svjetleća zvijezda u daljini. Sliku su kvarile samo mrlje na staklu.

Morat ću riješiti to detaljno spremanje. Nakon nekog vremena i miris postane neugodan.

Ali kad sam toliko uživala u miru i samoći zadnjih dana, nije mi se dalo baviti sitnicama. Ima još vremena. Zasad je ugodna, pomalo metalna aroma krvi punila moje nosnice i osjećala sam neopisivo zadovoljstvo. Šteta što ih je bilo samo troje.

Pilotu sam prišla iza leđa i dok je bio udubljen u čitanje naredbi stožera, prerezala sam mu vrat.

Morat ću i komandnu ploču očistiti, nadam se da krv nije ušla baš u neke male proreze, još će ispasti da sam si posla zadala… Možda sam onu glupaču trebala ostaviti na životu dok mi sve ne očisti? Ali ne, ne bih mogla trpjeti njeno cviljenje. I ovako nije usta zatvarala.

Zaista sam joj s užitkom taj jezik iščupala. I dok je i dalje pokušavala pričati, tako je fino raširila oči. Vrh noža je naišao samo na lagani otpor, a onda se očna jabučica jednostavno razlila. Neopisiv prizor, osjetila sam trnce niz leđa i vatru u utrobi. Uzbuđenje u meni je raslo i jednostavno sam morala utažiti tu glad.

Razrezala sam joj odjeću i napravila nekoliko krvavih pruga od vrata do stomaka.

Grudi su joj se rascvjetale oblivene crvenilom, a ja sam već jedva disala. Zabila sam nož među njene noge i jebala ju njime. Tijelo joj se grčilo u toj lokvi krvi, trzala se u ritmu mojih pokreta, ali prekratko…

Neki ljudi su mogli tako malo podnijeti. A ja sam trebala još, bila sam gladna užitka koji mi je samo agonija pružala. No prije zadnje poslastice sam se morala istuširati. Dok se topla voda slijevala niz moje tijelo, nisam izdržala ne zabiti prste u sebe.

Pronašla sam ono malo mjesto koje je žudjelo za ispunjenjem, i dok su prsti desne ruke pokretima srljali ka erupciji, nokti lijeve su se zabili u nabreklu dojku. Par tankih mlazova krvi slilo se niz mene zajedno s vodom, a ja sam se po tko zna koji put upitala zašto je ljudska koža tako delikatna.

Orgazam, koji je dolazio u snažnim valovima, odgurao je te misli nekud dalje, i ispunio mi um slikama one krvave drolje u kojoj nisam stigla uživati koliko sam željela.

Gledati trenutak umiranja je nešto najljepše, i uvijek sam se trudila produžiti ga koliko god su patetična stvorenja to mogla izdržati. A nisu mogla. Nikada dovoljno. Uvijek sam žudjela za još, za više, krvavije, bolnije, izopačenije.

Gola i još napola mokra ušuljala sam se u njegovu sobu.

Mirno je spavao ne sluteći kakve divne planove imam za njega. Stavila sam mu ruku na usta i iznenađeno se trgao. Prstom sam mu pokazala da bude tiho, a jedan pogled na moje golo tijelo bio je dovoljan da ga smiri. Vidjela sam kako me je gutao očima zadnjih dana, i znala sam da neće moći odoljeti.

Nije čak ni glasa ispustio kada sam se popela na njega i zavezala mu ruke iznad glave. Nema šanse da bih dozvolila tim ljigavim prstima da me diraju. Brzo sam ga skinula i vezala mu i noge za krevet. Nisam sumnjala u svoju snagu, ali isto tako nisam ni podcjenjivala snagu mladog zdravog muškarca koji se bori za život. Čučnula sam mu iznad lica, dovoljno daleko da me ne može dotaknuti. Lagano sam prstima kružila i igrala se dok je on kao hipnotiziran gledao.

Nekoliko kapi se odvojilo i kliznulo prema njegovom licu, a on ih je pokušao uhvatiti jezikom.

Nevjerojatno u što se muškarci pretvore kad im se malo pičke gurne pod nos… Dohvatila sam njegove gaće i obrisala se njima, a on se samo nacerio.

“Zini” šapnula sam, i spremno je poslušao.

Nagurala sam mu gaće duboko u usta, pa se čak malo i zagrcnuo. Slatko. Sjela sam na njega i zadovoljno uzdahnula. Zabila sam mu nokte u prsa a on se trgao i nešto promumljao.
“Boli?” upitala sam i kimnuo je glavom
“Oh… Fino. Volim kad boli.”

Nastavio je mumljati i pomalo se već otimao, a ja sam popustila stisak i rukama krenula prema vratu. Stisnula sam ga ispod čeljusti, prebacujući svoju težinu na ruke, a on se počeo još jače trzati. I nabijati u mene. Mmmm…. Panika je bila tako opojna, imala je svoj miris, trenutno vrlo prisutan, dovodio me do ludila i morala sam se suzdržavati da ga ne ugušim odmah, da si ne uskratim ono za čime sam žudjela.

Pustila sam ga da udahne, i dalje se ritmički gibajući na njemu. Interesantno, blizina smrti mu nije djelovala na erekciju. Želja za sexom je bila jača od želje za preživljavanjem. Kako patetično…

Nagnula sam se i zabila zube u njegov obraz.

Opet je remetio tišinu prigušenim uzvicima. A nož koji sam ostavila pored kreveta nije ni primijetio dok ga nisam podigla do svojih usana i lagano ga polizala. Panično je počeo odmahivati glavom i otimati se.
“Što? Pa očistila sam ga posebno za tebe” šapnula sam ubrzavajući ritam.

Bilo je teško ostati razuman u ovakvom stanju, još s nožem u ruci.

“Ajde sad budi dobar pa svrši u mene,možda onda i ja budem dobra prema tebi”
Zatvorila sam oči uživajući u svakoj sekundi, znajući da će mi i ovo biti prekratko. Ali barem malo, bar trunčicu potrebe ću ispuniti. Osjetila sam kako je blizu i trenutak kasnije moju utrobu je ispunila vrelina.
“Oh,da!” uzviknula sam i zamahnula nožem.

“Da! Da! To!” svaki moj uzvik je popratio još jedan zamah. Krv se niz njegov stomak slijevala sve bliže meni, a ja sam željela da me natopi, da se okupam u toj divnoj gustoj tekućini, da me oboja svojom prekrasnom vatrenom bojom i uvuče se u svaku poru moje kože. Izvukla sam mu tkaninu iz usta, ali više nije mogao govoriti, samo me je nijemo gledao.

Oči su mu iskricu po iskricu gubile sjaj i znala sam da je to to. To je taj trenutak za kojim sam čeznula. Još malo i iskrice će se potpuno ugasiti, još malo i zadnji dah će izaći iz beživotnih pluća, a ja ću biti tu, udahnuti ga, osjetiti tišinu u prsima, hladnoću koja se uvlači u tijelo…

Zadnji zalogaj doručka sam sa slašću progutala i oblizala prste. Trebam pokrenuti shuttle. Pronaći ljude.

Jer glad u meni se nije mogla utažiti hranom.

 

Elena Devlin

Komentari

Neki baner