Živimo u svijetu gdje se ljubaznost miješa sa zavođenjem
Cafe Popularno

Živimo u svijetu gdje se ljubaznost miješa sa zavođenjem

Nisam baš ljubitelj ljudi, kao što ste možda već i shvatili čitajući moje kolumne, ali eto, nisam neodgojena pa s vremena na vrijeme pokažem znakove pristojnosti, ljubaznosti i poštovanja. S vremena na vrijeme i požalim zbog istog te se sjetim zašto nisam ljubitelj ljudi. No, pošto ipak volim direktne ljude koji ne kompliciraju previše, prijeći ću i ja direktno na stvar.

Zašto svaki drugi muškarac misli da se želiš udat’ za njega ako si ljubazna?!

Može se to i na žene primijeniti, i mi si volimo umisliti svakakve stvari, ali zaaaštooo?! Jesmo li zaista postali toliko očajni? Jesmo li zaista postali toliko nesretni da tražimo i najmanje znakove pažnje? Da li se stvarno volimo toliko malo da nam je nečija ljubaznost toliki šok i nevjerica da ga moramo odmah ugušiti „ljubavlju“? Ili se samo želimo pošto-poto skrasiti?

Ljudi moji, ništa ne ide na silu! A bome je i imaginarni svijet daleko od stvarnosti. Zapravo, još me više zabrinjava – u kakvom to okruženju žive ljudi kojima je ljubaznost sinonim za zavođenje? Ne mora čak ni biti ljubaznost u pitanju, ponekad je dovoljno da nekoga potvrdiš na fejsu pa misli da si dostupna za razgovor. Ne daj Bože da odgovoriš s Hej! nakon što ti on napiše Hej!, u tom trenutku opet postaješ materijal za udaju.

Upravo zato sam odavno prestala odgovarati na Hej! Nisu nam badava govorili da je bolje spriječiti nego liječiti.

I sad će majka biti tužna jer propuštam prilike za udaju, ali vjeruj mi, majko, ne želiš takvog zeta.

E, da, to nas opet dovodi do sljedeće stvari. Što se dogodi ako ipak odlučiš ljubaznost ostaviti sa strane? Odmah si hladna, bezobrazna k*ja. I to sam se još dosta cenzurirala. Ljudi moji, odlučite se više!

Ne možete biti jednako šokirani dok je netko ljubazan i dok nije. Pa to nema veze s vezom. Možda da malo smanjite ego i povećate samopoštovanje? Ne? A ništa, barem sam probala.

Ne znam, stvarno ne znam kako da sve to objasnim. Očito je okolina stvarno zaostala pa i dalje mislimo da ne vrijediš dovoljno ako si solo.

Očito je okolina stvarno u k**cu pa se vodimo pogrešnim „vrijednostima“. Očito živimo u jednom jako tužnom i površnom svijetu jer toliko koliko je vama šok nečija ljubaznost, toliko je meni šok da je vama to šok.

Ne kužim ni potrebu za osuđivanjem i omalovažavanjem ako je netko dovoljno fer da vam odmah u startu da do znanja da neće biti ništa od toga. Stvarno želite da vam netko prodaje priče i bajke? Znam da je poželjno ostati dijete u duši, ali taj dio ipak možete ostaviti u djetinjstvu. Ili eventualno možete unajmiti dadilju da vam čita prije spavanja. Preporučujem prvu opciju, ali sto ljudi, sto ćudi.

Iako bi najbolja opcija bila da jednostavno odrastete i prihvatite realnost jer opet, ne vrti se cijeli svijet oko vas.

Nisam mislila da ću to ikad napisati ili reći, a da nije ironično, ali ponekad stvarno nije do vas nego do te osobe koja vas je odbila. Ponekad je toj osobi potrebno vrijeme za sebe, ponekad ta osoba ima druge prioritete, a ponekad ta osoba ima jednostavno nešto drugačiji ukus što ne znači da vi vrijedite manje.

Svatko ima svoje vrijednosti i svatko prije ili kasnije nađe nekog tko će ga voljeti takvog kakav je. Nemojte biti mazohisti i gubiti vrijeme na osobe u čije se vrijednosti jednostavno ne uklapate jer, vjerovali ili ne, mi ne živimo u Disney svijetu.

Komentari

Neki baner