Panta rei
Stihovi

Panta rei

Dobrodošao

Hej, pozdrav, baš ti!
Ti!
Tiiiii!
Dobrodošao dragi, nenadmašivi čovječe,
prijatelju dragi, voljeni.

Kako si?
Muči li te nešto? Znaš, možeš mi sve reći.
Ne želiš? U redu… Ja ću pričati, znaš da mi to i ne pada teško. Osim kada netko to istakne, ali živim, pa eto, živjet ću.
Jezici nam gotovo pa biblijski plamte, u nemiru i smislu rodila se komunikacija, lingvistički preobrat iz životinje u čovjeka, iskonski grijeh napokon je određen, da ne kažem predodređen za svakoga tko uspijeva u nemiloj borbi ugledati svijetlo na kraju tunela, iz maternice vlastite majke.

Baš si došao u pravi tren! Ha-ha! Dobro, hajde što se ljutiš malo provokacije nikome ne škodi. Život je divan dar, kreiran baš za tebe, iskoristi ga dijete.
Teško mi je s riječima unazad nekoliko dana, tjedana čak.
Mogla bih ti ispričati nešto o individualnoj kozmologiji rađanja.
….
Usta, vrtlog invokacije, pretežito neuspješne, kao da grcaju puna soli,
možeš li zamisliti taj osjećaj?
Kapacitet šupljine potpuno zaokupiran soli; odvratno. Grčevito kašljanje i gušenje ne pomažu, možda jedino bi trebalo pričekati da difuzija sline i soli stvori onu dobro poznatu formulu. Pjena na uši izlazi, Eustahijeva cijev služi kao odvod u neku novu misao…

Pljuvala bih more.
Najslanije i najprljavije,
Slapovi bi mi se cijedili kroz usne i
silovito se zabijali u svaku moju poru, oblikovali prepukle kosti u kipove mojih nedorečenih misli
a rane bi boljele neizmjerno.

Postavila bih čašu na tlo;
uže na strop;
zavezala noge oko iščašenih gležnjeva
i pokušala stvoriti život iz oceana moga ždrijela.

Možda bi novi svijet bio mirniji,
Poredak sretniji
juha života manje vrela,
mlaka,
topla.

Vjerojatno i ne.
O, kako je divno sanjati…
Plemena u plamenu
bi se borila protiv različitosti,
znaš kako mi to pornografski ljudski činimo-
ništa nije ljudskije od neljudskosti.

Komentari

Neki baner

1 COMMENTS

  1. Pingback: Noćna mantra •

Comments are closed.