Na Marsu
Stihovi

Na Marsu

Imao sam sedamnaest kad sam počeo da postojim
i kada ništa na svijetu sem mene nije bilo stvarno.
Tada su me hitro svezali za bolnički krevet
i rekli da to što imam može da rastopi svakog ko udahne moj zrak.

Imao sam dvadeset jednu, ponovo su me svezali i rekli mi
ovaj put je nešto drugo.
Bio sam spreman da vidim posljednji vagon kako prolazi i zamiče,
i čujem zvuk što je svakim okretom kotača sve dalji i sve gušće jenjava, a onda,
kao kad se tek budite iz košmara i tresnete tijelom o vlastiti krevet sa nebesa snoviđenja,
ustajem.

Imam dvadeset sedam i ponovo imam nešto da izgubim.
Tvoj poljubac slijeće na kožu i čujem kako u zamračini mog tijela
strah ispravlja kičmu u nepoznanosti onog što dolazi.
Glas ti stiže do autobuske okretaljke mojih najluđih snova
i najavljuje posljednju vožnju.

Mars se crveni nad Sarajevom,
a crveni se i otisnuta lutalica u moru mojih usidrenih misli-
u mrtvilu kosmosa ništa ne ostaje živo
jer nema sile koja vuče na dole, pomislim,
da li bi uopšte bila stvarna
kada ne bih mogao da te izgubim?

Adis Ahmethodžić

Komentari

Neki baner