Virtuala naša svagdašnja
Razmišljanja

Virtuala naša svagdašnja

Danas smo svi pomalo ovisnici o društvenim mrežama.

Oni koji ih ne koriste su rijetki, i ajd budimo iskreni – smatramo ih pomalo i čudacima, zar ne? Pitam se nekad kako je to online druženje postalo toliko popularno? Vjerujem da je lakše, s obzirom na obaveze i udaljenost. Sjedneš na wc školjku, mobitel u ruke i “hej, prijatelju, kako si? Što ima? Ma ja evo ništa sjeo u dnevnu da odmorim…”

Nema oblačenja, nema hodanja/vožnje do odredišta, koje prvo treba i odabrati. Nema prevelikog troška. Samo klik i već smo tu. U virtualnom društvu na virtualnoj mreži.  Kažu da tako postajemo asocijalni, da gubimo sposobnost interakcije s ljudima, one uživo. Vjerojatno su dijelom u pravu.

Ljudski kontakt je bitan. Internet nam također omogućava anonimnost i lažnu sigurnost, pa time sa sobom nosi i veliku dozu opasnosti.

Ima mnogo onih koji, skrivajući se iza lažnih imena, šire mržnju i netrpeljivost. Nešto što se uživo nikada ne bi usudili učiniti. Takvi vjerujem svima kvare virtualna druženja.  A onda opet… Svijet nam je na dlanu. Dostupne su sve informacije. Krug ljudi do kojih možemo doprijeti je puno veći.

Otvaraju se poslovne opcije. Stječemo prijatelje za čije postojanje bez interneta ne bismo ni znali. Neki se kroz tu anonimnost konačno i odvaže biti ono što jesu. U stvarnom životu im to strah ne dopušta, a ovako otkriju da to zapravo i nije toliko strašno. I da postoji mnogo sličnih ljudi. Lakše je u gomili,zar ne? 😉

Internet nam polako donosi još jednu dobrobit – online kupovina, online podnošenje molbi, zahtjeva i slično.

Osobno mi je taj dio najdraži. Gužve u trgovini nikada nisam voljela, kao ni stajanje u redovima. Da se razumijemo, nije meni teško stajati u redu, nisam nestrpljiva i većinom se ne žurim baš toliko. Ono što me smeta su ljudi. Oni koji će se u trgovini zabijati kolicima/košarama u mene, koji će mi nervozno puhati za vrat i koji će na blagajni svoje stvari pakirati kao da su sami na svijetu.

Oni koji će se dovikivati preko pune trgovine, ne mareći što nikoga od nas ne zanima koji broj čarapa njihov djed treba. Oni koji kada konačno dođu na red u pekari ipak ne znaju što bi uzeli, a kada se nakon pola stoljeća premišljanja odluče, kreće brojanje točnog iznosa lipu po lipu. Oni koji prilaze nasumičnim osobama na ulici i počinju pričati o stvarima koje te nasumične osobe uopće ne zanimaju.

Kad sve to zbrojite, nisu društvene mreže ni tako loše.

Iako i tamo ima onih koji vam u inbox šalju neželjene poruke, ne morate se uljudno smješkati i slušati bedastoće na autobusnoj stanici jer nemate izbora. Kod online kupovine vas nitko ne gura, a možete ju obaviti i bez gaća ako želite. Nema vožnje po špici. Nema naguravanja u javnom prijevozu, posebno pokraj “mirisnih” ljudi. Nema nošenja teških vrećica. Nema nervoznih ljudi kojima je kriv cijeli svijet.

Sve takve stvari je lijepo obaviti online. A za interakciju s ljudima odaberimo neku ugodnu šetnju,igru s djecom ili opuštenu kavicu u kafiću. Sasvim dovoljno

Komentari

Neki baner