Koliko je majčinstvo teško?, Neale Donald Walsch: Ovome učite svoju djecu
Crvena točka Popularno

Koliko je majčinstvo teško?

U eri kad je sve teško, naporno, zamorno i kad vapimo za time da nas se požali, oslobodi i poštedi, majčinstvo je samo još jedna stvar koja je svrstana u kategoriju „nevjerojatno teško“.

Žene koje se žale da im je majčinstvo noćna mora, danas su heroine.

One su se „usudile“ priznati istinu, one su hrabre ratnice koje su se odlučile ogoliti i priznati kakav je sve to neizdrživi pakao.
Teško podnosim pizdarije, zato me svrbi tastatura svaki puta kad pročitam neku takvu usranu „lektiru“!

Hajdemo biti realni!

Teško je ići na posao svaki radni dan.
Teško je svaki dan smisliti i pripremiti obroke. Teško je to raditi za sebe cijeli život, s kamoli za još nekoga.

Teško je trežnjenje nakon profulane ljubavi ili dva potoka alkohola. Teško se sexati dok ne naučiš ponešto o tome, da bi mogla poslije uživati.

Teško je brinuti o psu ili mački, skupljati govna za njima cijeli njihov život i do kraja njihovog života voditi ih u šetnju.
Ponekad je teško i samo postojati.
Nego ti opisi danas “mjerodavnih” žena, zapravo opisuju nekoliko krugova pakla u kompletu, dok nam do u tačine opisuju majčinstvo iz svog ugla.

Kad to čitam prolazi me jeza, iako sam rodila dvoje djece i prosla sve faze majčinstva.

Do sada nisam bila time traumatizirana, ali sada 30-tak godina od poroda, od takvih napisa dobila sam zaostalu post porođajnu depresiju skupa sa običnom depresijom i uklještenjem moždanih centara za zdravo percipiranje životno važnih događaja.

Pitam se koji mi je vrag bio da sam do sada trudnocu, porod i majcinstvo doživljavala kao nešto prirodno i normalno. Čak mi je u sjećanju ostalo uživanje, osjećaj čiste sreće i unutarnjeg zadovoljstva dok sam uspavljivala i hranila svoje bebe.

Iz ove današnje perspektive koju nude po svim čoškovima javnog prostora, činim se sebi kao glupača koja nije znala da je trebala tu golgotu doživjeti kao užas, pa joj se zabunom svidjelo.

Ne razglabamo o tome koliko je teško i naporno tulumariti, rigati, trpjeti glavobolje i drhtaje jetre? Prešutno trpimo te tegobe i pravimo se frajerice koje to s lakoćom podnose, jer je to fora.

Postati majka, više danas nije fora, ali ako smo ipak odlučile roditi bebu, onda nek se zna da smo podnijele žrtvu koju ćemo nabijati na nos svima oko sebe do kraja života!

Potrgali smo se da obavijestimo zajednicu da je to ravno najgoroj golgoti, da je neizdrživo i za sići s pameti!

Rodila sam dvoje djece.

Trudnoće i porodi bili su komplicirani i rizični i provela sam dobar dio vremena u bolnici. Bojala sam se oba puta za svoje bebe, puno razmišljala o njima, veselila im se, nestrpljivo ih čekala, maštala o vremenu kad ću ih donijeti doma, zamišljala svog muža u ulozi tate… da, bojala sam se mnogo čega, ali većinu vremena sam ipak razmišljala o lijepim stvarima koje me čekaju kao mamu.

Nije bilo lako naučiti podojiti dijete, istrpjeti neugodu i bol u prvim danima, usvojiti novi ritam spavanja, upoznati bebu i njene potrebe, oporaviti svoj organizam, istrpjeti zarastanje rezova i izboriti se s novim obavezama. Bilo je tu puno dvojbi, pitanja, bojazni, neznanja, manjka samopouzdanja i utemeljene i neutemeljene brige. No, to je ujedno bilo i vrijeme puno uživanja, radosti, smijeha i olakšanja što je trudnoća i porod iza mene.

To je bilo vrijeme kad sam mogla satima promatrati te svoje male ljude dok spavaju i uživati u njihovom slatkom mirisu. Osjećala sam u tim trenucima nevjerojatnu sreću, spokoj i mir.

Manjak sna i promjene na tijelu bile su nešto na što sam bila spremna.

Na razne fizičke boli, također sam bila spremna i znala sam unaprijed da ću ih morati podnijeti, ako želim dijete. U zamjenu za sve to, dobila sam nove, slatke, male klince koje je trebalo hraniti, kupati, maziti, voljeti i čuvati.

Dolazili su nam tada u goste ljudi koji su željeli podijeliti s nama sreću i vidjeti bebu. Nisu mi smetali, čak naprotiv- veselilo me što imam oko sebe ljude koji žele podijeliti s nama lijepe obiteljske trenutke.

U kući je stalno vladala lijepa i vesela atmosfera, pa je i moj oporavak tekao brže i lakše. Oba puta, bebe su osjećale ljubav i sreću s kojom smo ih okružili, pa su rijetko plakale i u prvim danima puno spavale. Zbog toga sam i ja imala vremena odmoriti i dozvoliti tijelu da se oporavi.

Bol koju je prouzročio porod, zaboravila sam one sekunde kad sam uzela u ruke dijete. Sve one predivne osjećaje koji su mi se usadili u srce i u dušu, dobro pamtim i danas.

Majčinstvo je jedno od najljepših događaja u mom životu, no da ne ispadne da je sve bilo med i mlijeko, priznajem da je bilo i teških situacija, samo i one su dio života i nisu nikako pokvarile sretno razdoblje prvih mjeseci majčinstva.

Vi koje ćete kraj teksta dočekati izvučenih kandži i u niskom startu spremne za napad- odjebite! Porod i majčinstvo su prirodne stvari za koje je žensko tijelo prirodno pripremljeno i ne, niste posebne zato što cendrate, nego ste razmažene.

Komentari

Neki baner