Od danas pričam novu priču!, Prijateljstvo na daljinu
Cafe Popularno

Prijateljstvo na daljinu

Najbolja frendica mi živi u Irskoj više od tri godine.

Sjećam se prvi put kad mi je rekla da odlazi, mislila sam da se šali. Uopće nisam mogla pojmiti život bez nje. Bez svoje stijene, najvećeg oslonca, najtoplijeg osmjeha, mjesta gdje se mogu vraćati uvijek iznova… Nije mi samo frendica, ona mi je i pojam obitelji. Ono što bi obitelj stvarno trebala predstavljati. Netko tko je tu za tebe bez obzira na sve, bila u krivu ili bila u pravu, smijala se ili plakala, padala ili se uspinjala….

I odjednom je moje sigurna luka, moje utočište, kilometrima daleko  u nekoj stranoj zemlji.

Ali kako to uvijek biva, život se nastavlja dalje. Ona ima svoj život, ja imam svoj. Što ne znači da mi i dalje nije najdraže biće na planeti. I dalje jedna s drugom dijelimo sve bitne životne situacije.

Kad smo najsretnije i kad smo najtužnije, tu smo jedna za drugu, jedan poziv daleko. I ne tipkamo po cijele dane, ne zovemo se pet puta dnevno i ne znamo baš sve što se onoj drugoj događa u životu. Neke stvari nekad prešutimo.

Nekad se ne čujemo danima, čak i tjednima.

Nekad se i jedna na drugu naljutimo, nekad se ne slažemo u nekim mišljenjima. Ali to ne znači da je naše prijateljstvo izgubilo na snazi. Mi se ne trebamo čuti svak dan i slagati se oko svega. Dovoljno smo zrele da smo svjesne toga kako nas dijele kilometri i da se naši životi poprilično razlikuju. Razumijemo da nam životi idu u nekim drugim smjerovima, krećemo se u drugačijem svijetu.

I nema više zagrljaja kad ti je teško, ne možemo više bježati jedna kod druge, nema zajedničkih pustolovina i sjedenja na kauču i glupiranja do sitnih noćnih sati uz bezbrojne partije ‘Una’.

I naučile smo se održavati prijateljstvo bez svega toga. Nedostatak zagrljaja nam najteže pada, to ni jedan poziv ne može nadoknaditi, ni jedna poruka ne može prenijeti.

Ali tu smo. Ona je tu za mene i ja sam tu za nju.

Što god se dogodilo, znamo da to možemo podijeliti jedna s drugom pa ćemo se skupa preko telefona smijati ili plakati dokle god je potrebno da se srce bar malo primiri i da se ona rupa nedostajanja popuni.

Kroz život upoznajemo mnoge ljude. Neke od njih nazivamo prijateljima, pa se ta prijateljstva negdje putem pogube, udalje nas kilometri, godine i drugačiji stavovi. Za neka prijateljstva shvatiš da to nikada zapravo nisu ni bila. Neke ljude znaš cijeli život i nikada si s njima ne možeš biti toliko dobar i s njima podijeliti tajne koje dijeliš s nekim koga si tek jučer upoznao.

Velika većina je tu samo u prolazu.

Ali ima tih nekih ljudi od kojih vas nikakvi kilometri, vrijeme ni životne situacije ne mogu rastaviti. Ima tih nekih ljudi za koje znate da će uvijek biti tu bez obzira na sve. Ima tih nekih ljudi s kojima znate da ćete ostariti i dalje zbijajući iste šale, prisjećajući se starih uspomena. Ima tih nekih ljudi koje nosite u srcu, ljudi koji znače dom. E ti ljudi, to su pravi prijatelji.

Komentari

Neki baner