Konstruktivna kritika ili izbacivanje vlastitih frustracija?
Razmišljanja

Konstruktivna kritika ili izbacivanje vlastitih frustracija?

Kako raspoznati konstruktivnu kritiku od izbacivanja frustracija na druge ljude?

Vrlo jednostavno. Onaj tko vam želi dobro, udijelit će vam savjet isključivo ako vi to tražite jer ste trenutno u nedoumici, ili ukoliko vide da si radite nešto što vodi u propast. Oni koji misle da su pobrali svu pamet svijeta, često se ne osvrću na tuđe potrebe i karaktere, te pritom svjesno i namjerno vrijeđaju bližnje.

Te uvrede i izbacivanje vlastitog jada i frustracija obično su jako dobro upakirane u celofan, u stilu ”ali draga, znam da ne trebaš savjet, no ja bih stvarno na tvom mjestu tako i tako..” I onda se negdje kao slučajno umetne izrugivanje svemu što jesi i što činiš, sve sa smiješkom na licu i zlobom u srcu, ali u rukavicama.

Zašto? Jer to rade osobe nezadovoljne sobom, a dan im može biti dobar jedino ako izbace sve loše iz sebe i oštete druge. Uz dozu drskosti, cinizma il sarkazma, s onim podlim pogledom ispod oka. I vrlo često, to su osobe iz naše uže okoline, obitelji, kruga prijatelja. Ponekad, kao da zaborave da ne mogu živjeti tuđe živote, i da nemaju ništa od toga što hrane ego tuđim nevoljama.

Zbilja mislite da vas drugi ne kuže, da ne shvaćaju poantu vaših ”intervencija”?

Ne znam jesu li mi draži ti ili pak one jedinke koje smatraju da imaju pravo komentirati ama baš sve što se događa, bez obzira na to što nikoga ne zanima njihovo mišljenje, jer miješaju se u sve kao i maslac.

Oni koji moraju bilo čije misli, izjave ili postupke uporno negativno komentirati i analizirati, glumeći glas razuma i istine, pritom skrivajuć svoj jad i nedostatak kulture. Koji se osjećaju prozvanima da iznose svoja mišljenja o svemu i svima konstantno.

I gledajte, nema ništa loše u iznošenju vlastitog mišljenja, ako to radite na lijep način, da potičete druge na rast i razmišljanje. No, postoji velika razlika između imanja vlastitog mišljenja i radog dijeljenja s drugima iz dobrih namjera, te prosipanja mišljenja da biste druge spustili i vi u očima drugih ostali superiorniji te držali svoje mišljenje isključivo kao jedino ispravno.

Niste u pravu, ne može se vaše mišljenje, direktno ili indirektno rečeno, odnositi na sve nas. Jer svi smo drukčiji, svi drukčije rezoniramo, razmišljamo i činimo. Ne postoji ta jedna istina, niti morate biti u pravu.

Dapače, iole pametna osoba koja je donekle spoznala sebe shvaća da treba odbaciti tu potrebu za manipuliranjem i isticanjem toga da je u pravu.

Jer shvaća da jedino što u životu je sigurno jest to da se moramo mijenjati. Ne smijemo si dozvoliti da budemo ista osoba kao jučer, ne smijemo si dopustiti da stojimo na mjestu i držimo se svojih čvrstih stavova.

Jer, tako ćete privlačiti sve više kontra situacija, gdje će vam život upravo pokazati ono potrebno duši da shvati svoj put i istinu, a to je da moramo kroz život učiti i biti fleksibilni, jer ono što danas gledamo na ovaj način, već sutra možemo gledati drugim očima.

Nemojte ostati tvrdoglavi i valjati se u svojim iluzijama da morate biti bolji od drugih, da možete manipulirati, jer to je jedna ogromna zabluda. Možete jedino naučiti vladati i upravljati sobom. Jer, koliko god poneki ljudi bili kao ovce, priklanjali se drugima, i oni će s vremenom razaznati lažan sjaj od pravoga.

A oni koji vam žele dobro, najprije će vas saslušati ako imaju energije i vremena, pa će vam pomoći ili vas savjetovati ako ih to tražite.

Oni koji se osvrću na sve i komentiraju sve, neka nauče raditi to iz viših pobuda, ne iz nižih strasti i ega.  Jer, tako ne pomažu ni sebi ni drugima, nego baš naprotiv, ocrnjuju i spuštaju sebe. Šutnja je ponekad zlato. Ako nemaš što pametno, normalno i dobro za reći – drži usta zatvorenima, please!

Komentari

Neki baner