Ljudi (NI)su stvari
Cafe

Ljudi (NI)su stvari

Postojimo na ovom svijetu uglavnom zbog drugih, rijetko radi sebe. Činimo toliko toga iz istog razloga i sa istom svrhom, opet vrlo rijetko zbog sebe i samo za sebe. U takvim činovima znamo biti nesebični, srčani i svemogući, no onda kada se trebamo zauzeti sa sebe same, tu smo često nemoćni. Ne znam da li smo samo iscrpili svu snagu zarad tih drugih ili jednostavno ne znamo kako tražiti nešto za sebe, makar to “nešto” bilo samo ono najosnovnije.

Ne smeta mi da postojim zarad drugih.

Ne smeta mi da činim sve što jeste ili čak i nije u okviru mojih mogućnosti, ne smeta mi ni da posrćem i padam zbog toga. Ne, baš ništa mi to teško ne pada ako to radim zbog onih koje volim. Neću nikada ni glasa pustiti, čak šta više radiću sve sa osmijehom. Unijeću pregršt ljubavi u svoja djela i daću sve od sebe da sve bude baš onako kako treba. Ali smeta mi, razdire me i uništava kada ti neki, zbog kojih to sve radim, to sve što sam napravila, to sve što ja jesam, zbog čega postojim kada to isto odbace kao da to nije ništa, kao da ja nisam ništa.

Smeta mi ta ljudska zloba, ukorijenjena u nasljednom koljenu pokvarenog pretka, koji ga ničemu nije naučio osim nečovještvu i sebičnosti. Smeta mi ta praznina u njihovim dušama koja ne da ne zna pokazati zahvalnost i poniznost u trenutku kada bi trebala biti manja manja od makova zrna već ona pokazuje zube, ogoljene i okrvavljene baš tom tvojom dušom čije se krvi napila i čije je dobro iskoristila. Smeta mi ta bol koja ostane poslije ranjavanja, ta nemoć kad te izdaje onaj u koga se kuneš a koji nikada nije trebao biti razlog tvoje molitve. E to, to mi smeta.


Vezano: 4 minute ljudskosti


Greška je kad nam kažu kako mi sami biramo ljude koje ćemo pustiti u svoj život. Ne, ti ljudi biraju nas ili nam ih nešto treće pošalje u naš život. Ne biramo mi biti ne voljeni, ne biramo se sastati sa ljudima koji se pretvaraju da su nešto što nisu kako bi sebe prikazali u što boljem svjetlu i nas doveli u stanje zablude. Ne biramo biti povrijeđeni jer ti neki ljudi ne znaju da vole a uzimaju sve što nađu. Ne biramo voljeti one oštećene, oskrnavljene one što za sobom ostavljaju samo pustoš vječito gladni nevina srca. Ne biramo ih, to se tako desi.

Možda oni biraju nas, jer zapravo to i jesu predatori gladni krvi ali mi njih ne.

Mi se samo jednoga dana probudimo shvativši da smo zaglavili sa nekim koga zapravo ne poznajemo. Sa tim nekim ko se neće libiti tražiti pomoć kad mu treba, ko se neće ometati da te iskoristi kad god mu zatrebaš ali I sa tim istim nekim ko ti nikada neće biti tu ako je on tebi potreban. NIkada da čuje tvoju bol, da umanji tvoju tugu, uljepša tvoj dan. Ti si za njega samo stvar.

Da jedna obična stvar koju će da koristi dok služi svrsi, dok ima koristi. Kada mu ne bude trebala odbaciće je. Problem je što se to obično prekasno shvati, što tvoje neiskvareno srce samo traži opravdanja za sve postupke koji u stvari nemaju opravdanje. Zakomplikujemo sve da bi nam bilo lakše shvatiti, a u  stvari je sve vrlo jednostavno. Nema ni opravdanja ni objašnjenja. Ima samo loših ljudi koji druge tretiraju kao da su stvari. I to je sve.

Ljudi (NI)su stvari

Zašto je tako? Zašto su ljudi tako, hm ne znam ni koji termin uopšte treba da upotrijebim u ovom kontekstu a da objasnim, koji bi to termin bio u opšte ispravan, više validan,pogodan, da li da kažem zli? Ili sebični? Ili jadni? Oholi? Šta je od toga tačnije? Šta bi bilo preciznije?

Šta od toga pobliže opisuje osobu koja ne cijeni dobrotu toga pored sebe? Koja sve zasluge pripisuje svom biću ne gledajući ranjena krila tog stvorenja preko čijih je leđa skakao na te visoke stepenice? Čija je krila svojim letom slomio a da se nije ni okrenuo, a da nije ni trepnuo?

I na kraju svega, koga je odbacio kao da je stara umazana krpa koja više ne služi za brisanje prašine. Koja je, kao stvar. Reći ću vam još nešto.

Nije to smisao života.

Možete vi koristiti ljude kao stvari, možete gaziti preko njih, uništavati im smisao, postojanje, razloge i vjerovanja, ali na kraju svega, sjetite se da je život bumerang. Da će život sve da vrati jer ovaj svijet je balansiran, ovaj svijet nije, ne može i ne smije biti takav da opstaju nečovjeci.

Jer ljudi nisu stvari. Ljudi su živa bića osjetljiva na nepravdu i bol koju im nanese onaj koga vole. A taj što se ponaša na takav način, taj što gazi preko svih i svega taj će da propadne u sopstvenoj gladi, u sopstvenu prazninu kojom je ispunjena njegova duša. Jer takvi ljudi ne upoznaju sreću. Ljudi se ne koriste. LJudi nisu stvari i teško vama ako njihovim lomljenjem osjećate sreću.

Čuvaj se ne-izjaukane boli koju si sam zadao. Takve rane neće proći.

Komentari

Neki baner