„Pamet u glavu!“ i „Pazi na sebe!“ vjerojatno su najučestaliji roditeljski savjeti koje su dobivali hrvatski tinejdžeri od emancipacije naovamo (a možda i ranije). Ipak, ovakvi savjeti ponekad odu u vjetar, a iznevjeravanje roditeljskog povjerenja i, što je još gore, iznevjeravanje vlastitih načela jednostavno se – dogodi.

O jednoj takvoj mladenačkoj problematici govori i petnaesti roman spisateljice Rozine Rosie Kugli koji nosi zvučan naslov – „Dvije crte plavo“.

Riječ je o tekstu koji progovara o maloljetničkoj trudnoći i načinu na koji se s njom nose mlade osobe. Tekst započinje otkrićem trudnoće, a prati muško-ženski dvojac: gimnazijalku Vitu Mayer i  njezina nešto starijega partnera Ognjena (Ogija).

Roman je pisan u prvoj osobi, u dvostrukom solilokvijskom obliku – iz perspektiva dvaju navedenih likova. U maniri pravoga urbanoga romana, bogat je kolokvijalizmima i žargonizmima, a potkrade se i poneki vulgarizam. Iako je riječ o „prozi u trapericama“, šatrovački govor povremeno djeluje odviše prisutno.

Glavna junakinja, perspektivna učenica, nadarena slikarica i buduća studentica Akademije, pripadnica je dobrostojeće obitelji. Polazi privatnu gimnaziju, može si priuštiti sve što želi, a zbog toga što se razlikuje od svojih vršnjakinja koje su usmjerene radu na svojoj fizičkoj pojavnosti, Vita privuče pozornost najprivlačnijega mladića.

Ognjen je tipičan lik ovakvoga romana: pasivan je, suprotstavljen stvarnom svijetu, DJ i sitni kriminalac bez ciljeva.

Ono što je prednost u njegovu slučaju jest popularnost koje je i sam svjestan:

„Dobre su se djevojke uvijek palile na zločeste dečke.“

Vitin um opterećen je dobnom ograničenošću, ovisnošću o roditeljskom mišljenju te vlastitim dvojbama o ispravnosti i moralnosti osobnih odluka:

„Pala sam na jedinom testu na kojem nisam smjela pasti!“

Radnja romana postavljena je u zagrebačku urbanu sredinu čime se želi naglasiti jasna razlika između onih koji imaju više mogućnosti i onih koji ih imaju manje. Tekst je odličan edukativni materijal za tinejdžere, a svojom otvorenošću i detabuiziranim pristupom mladenačkoj seksualnosti uvelike podsjeća na roman „Mi djeca s kolodvora ZOO“ Christine F. Osim toga, odličan je materijal za prevenciju neželjenih stanja.

S obzirom na jednostavnost jezika i način na koji je pisan, ovakav tekst lako će privući starije tinejdžere. Prijemčljiva tema problematične ljubavne veze bogatašice i siromaha privući će, ali će zasigurno ostaviti i snažnu poruku te podsjetiti na važnost one gore spomenute „pameti u glavi“ kojom bi se izbjegle ili barem odgodile odlučujuće životne situacije.

HRVATSKO DRUŠTVO KNJIŽEVNIKA ZA DJECU I MLADE

Izvor: Patuljasta Šmu