Razgovaraj sa mnom: što se to događa s čovječanstvom?
Razmišljanja

Razgovaraj sa mnom: što se to događa s čovječanstvom?

Živimo u doba kada nam je svijet praktički na dlanu. Komunikacijskim kanalima smo povezani sa osobama koje žive na sasvim suprotnoj strani svijeta. A opet… komunikacija nam je i dalje veliki kamen spoticanja. Kao da smo negdje usput zaboravili razgovarati. Slušati druge s pažnjom i poštovanjem. Ili bolje reći čuti. Razgovori se svode na nadmetanje tko će prije i opširnije iznijeti svoje mišljenje.

Postali smo bahata, egoistična, samodopadna stvorenja.

Užasno smo uvrijeđeni kada se naše mišljenje ne uvažava, a s druge strane nismo sposobni drugu stranu ni saslušati, a kamoli shvatiti. Tuđe riječi tumačimo kroz prizmu svojih razmišljanja, zaboravljajući da su te osobe zasebna bića sa vlastitim mislima, idejama i iskustvima koja su ih oblikovala.  

Umjetnost razgovaranja je postala toliko rijetka, da kad nas netko zaista i sasluša – odmah postajemo sumnjičavi i tražimo skrivene motive. Navikli smo na dokazivanje tko je u pravu, da nas jedno jednostavno prihvaćanje našeg mišljenja potpuno izbaci iz takta. Neke osobe tada ni ne znaju nastaviti razgovor, zbunjene su jer smo im oduzeli mogućnost suprotstavljanja i argumentiranja.

One rijetke ljude koji znaju slušati najčešće iskorištavamo u sebične svrhe, sve do trenutka kada i oni požele nešto reći, tada nam prestaju biti zanimljivi.

Ljudski egoizam je porastao do te granice da smatramo kako se ama baš sve vrti oko nas.

Svaka izgovorena rečenica ima veze s nama. Svačije neraspoloženje ili zauzetost su znak da nas te osobe ne vole. Tuđi problemi su beznačajni naspram naših.

Živimo u imaginarnom svijetu vlastite veličine, koji smo sami stvorili.

U tom svijetu se ljudi dijele na dvije skupine: one koji nam se ulizuju i one koji su “protiv nas”.

U tom svijetu slika stvarnosti je iskrivljena, i nismo ni svjesni koliko malo je potrebno da te iskrivljenosti nestane. Sve što trebamo napraviti je slušati. Čuti. Na trenutak staviti sebe na drugo mjesto. Ne dugo, nismo nebitni. Samo nismo ni toliko bitni koliko mislimo.

Na trenutak samo čuti taj drugi glas, taj drugi i drugačiji pogled na svijet. Na trenutak sebe staviti na mjesto te druge osobe. I čuti, razumjeti. Ne moramo se s time slagati, ne moramo mi tako funkcionirati. Samo prihvatiti da postoje i drugi načini. Jednostavnim razgovorom. Nije teško, vidjet ćete. Razgovarajte. Slušajte. Čujte. Poštujte jedni druge.

Svijet će postati puno ljepši.

Komentari

Neki baner