Neko novo sutra
Usputna misao

Neko novo sutra

Budim se u znoju. Sanjala sam da sam ispred provalije i da imam publiku koja čeka što ću napraviti. Nekoliko ruku me pokušava zaustaviti ali ja sam nepomična na rubu.

Niti naprijed niti nazad.

Da nije provalija bilo bi tako svejedno kakav je korak. A ovaj je sudbonosni. Nema nigdje Josipa Egipatskog da mi objasni što bi moglo značiti ali sam to nekako prenijela u život izvan snova. Sretna ipak jer ni u snu nije prisutna ona dobro poznata Selimovićeva” mrtvačka ravnodušnost” iz “Tvrđave”.

Sretna sam jer eto i u snu mogu birati korake. A neću biti osuđena na propast. Sretna sam jer sam se probudila. I zapravo shvaćam da je svaki korak važan. A ne osvijestim to baš često, jer mi se podrazumijeva uciniti na dnevnoj bazi, automatizmom,puno njih. Ne pitam se hoću li moći bilo koji.

Zapravo svaki dan biramo svoje provalije.

Tamo smo kada god odlučimo biti ravnodušni, kad nas nije briga i kad zanemarujemo sami sebe na način da pokretač promjene bude u nekom drugom. To je garantirani iskorak u kojem ćemo se naći usred ničega i bit ćemo ozlijeđeni. Često krivnju tražimo u okolnostima, u eto takvoj situaciji, i simulaciji bespomoćnosti, koja nije ništa drugo nego strah od izlaska iz vlastite udobnosti. A ona često nije ništa drugo nego provalija pred kojom si, i ništa ne mijenjas.

I to zna trajati.

U kontinuitetu koji nudi udobnost dotrajale fotelje ali ipak u njoj sjediš jer imaš neke svoje razloge i logička opravdanja zašto nećeš nabaviti novu. I to treba poštivati ali strah te vodi samo dublje u provaliju. Budes li čekala da imaš osjećaj hrabrosti dotrajala fotelja će se raspasti… odvažiti se pa napraviti iskorak koji nije tapkati u mjestu treba voljni trenutak i odluku.

Koja se neće stvoriti sama od sebe. I neće biti ničega sto će je motivirati… e baš tada odluči ne biti ravnodušan u opticaju. Jer groblja su puna “mrtvačke ravnodušnosti” samo je pitanje nosiš li cvijeće i svijeće ili upućuješ riječi i djela. Pokopane viđam često iako hodaju.

S vjerom da toga neće biti više, zelim ti da se othrvaš svojoj ravnodušnosti.


Vezano:  Otvoreno pismo mojim sinovima


 

Komentari

Neki baner