Mystery Road (2013)
Filmomanija

Mystery Road (2013)

Australska ravnica proslavila se davne 1979 godine kad se po njoj vozio Mel Gibson tražeći pravdu skraćenom dvocijevkom i punim rezervoarom benzina, jedinom vrijednom valutom.

Više od tri desetljeća kasnije ista ta ravnica nije se puno mijenjala, no umjesto junaka sada je tamo stvarnost u obliku nezaposlenosti, siromaštva, rasne podijeljenosti i opće korupcije.

Ubojstvo jedne djevojčice sve će spomenute društvene slojeve i mane izvući na vidjelo, a i još jednom potvrditi kako u Australiji očito imaju neku dobru filmsku vibru jer svako malo izbace neki naslov koji zasjeni one razvikanije naslove iz sličnih produkcija.

Atmosfera i uvod u priču

Jednako tako pokazati da rasizam kao takav nije privilegija jedino američkog društva (iako ga oni najviše eksploatiraju) jer glavni junak ovog malog, više-manje nezavisnog australskog krimića je porijeklom Aboridžin, pripadnik australskih starosjedilaca koji dijeli muku američkih kolega; bijeli policajci na njega gledaju kao na nepoželjnu pridošlicu, a njegovi ljudi kao na izdajicu svoje rase.

No, to je tek vrh sante leda, što bi se reklo, jer Mystery Road se po atmosferi i radnji može usporediti s nedavnom serijom True Detective, gdje se surovi realizam spojio s klasičnom kriminalističkom pričom i prikazom policijske istrage.

Tako film započinje pronalaženjem tijela maloljetne djevojčice odložene u odvodni kanal. Unutar nepregledne australske divljine i ravnice gotovo je nemoguće pronaći prave tragove, ali detektiv Jay Swann upustit će se u metodično ispitivanje njezinih bližnjih, prijatelja i svih onih koji bi mogli imate neke veze sa slučajem, nailazeći na prepreke u obliku policijske nezainteresiranosti, zataškavanja zbog većih ciljeva, i općeg otpora društva koje zbog siromaštva zatvara oči pred maloljetnom prostitucijom i preprodavanjem droge.

Mystery Road (2013)

Australski redatelj Ivan Sen, i sam porijeklom Aboridžin, ne bježi od australske stvarnosti, kao ni naglašavanje manjinske pripadnosti svojih likova, ali ne radi to zbog isticanja očitog već koristi lokalni milje kako bi postavio priču u nju, što ga čini zanimljivim autorom, pripadnikom mlađe generacije koju je bi škodilo držati na oku po pitanju idućih projekata.

Iako je Mystery Road njegov ”prvi” klasični krimić, u kojeg je uspješno spojio i ponešto ikonografije američkog Divljeg Zapada te noir ugođaja, gdje je lijepu točku na i stavio i završnim obračunom, vidljivo je da mu pripovijedanje ide jako dobro, čak i ako se u obzir uzmu neke scenarističke nedorečenosti.

Radnja

Jay je moderni kauboj, policajac koji je potekao iz australske zabiti i kroz čije oči gledamo krajolik koji se ne povaljuje previše na ekranima. Taj krajolik, daleko od poznatih ulica Melburna ili Sidneyja, depresivan je koliko i intrigantan, zarastao u suhu travu, montažne kuće i sveopći osjećaj da vrijeme ondje ima drugačiji tijek. Indiferentnost ljudi naspram zločina, kao i njihova nesklonost suradnji proističe iz jasne činjenice kako ondje vlada nezaposlenost, slabo obrazovanje te da je kriminal stvar preživljavanja, a ne svjesnog izbora.

Gledanje vlastitih poslova način je života, što našeg junaka, koji radi sve suprotno, čini pomalo iznimkom od pravila, ali pomalo i junakom kakve smo naučili dobivati s australskog kontinenta. Spoj modernog hardvera, očitan kroz socijalne statuse, pojačan nijansama staromodnog softvera zbog prikaza nepokolebljivog junaka da dozna istinu usprkos preprekama. I to funkcionira odlično, nenametljivo, dodatno ističući atmosferu ispraznosti koju stvara pogled na spomenutu australsku ravnicu.

Zapuštenu atmosferu zabačene sredine ne bi vrijedilo ni spominjati da se u njoj ne odigrava zanimljiva priča. Početno ubojstvo djevojčice kroz radnju doživljava nadogradnje u korektne kriminalističke stvari (trgovanje drogom, maloljetna prostitucije) ali i prizore koji tek oslikavaju ugođaj i autentičnost Australije (problem divljih pasa).

Tu bi se moglo uputiti i nekoliko prigovora na scenarističku želju da to ispadne sveobuhvatni kriminalistički film, ali se u konačnici pokaže kako su neke scene jednostavno suvišne (cijela priča oko jednog ubijenog policajca i priča starca o psu s ljudskom kosti na kraju nema nikakvo značenje) i više služi kao kvalitetno popunjavanje minutaže nego kao važan dio radnje.

Mystery Road (2013)

Glumci

Glumački je gotovo besprijekorno odigran, s tim da možda malo navodi na zabludu kako danas jako poznate glumačke face imaju nekog udjela u tome (Hugo Weaving i Ryan Kwanten) jer nemaju, ne previše, pošto su u osnovi sporedni. Weaving ima veću minutažu, i upečatljiviju (Agent Smith izvire iz svake izgovorene rečenice) dok je Kwanten uskočio tek toliko da pomogne frendu redatelju u nekoliko scena.

I bilo bi fer spomenuti kako cijelu tu priču zaokružuje odlično uklopljen revolveraški (i snajperski) obračun na kraju filma, koji uz to što razrješuje sudbine nekih junaka podsjeća i na to ni Australci nisu imuni na glorificiranje usamljenih junaka na putu pravde (čime se vraćamo na početak teksta i vožnju Mad Maxa nepreglednim ravnicama) ali im to nećemo zamjeriti jer to rade jako dobro. Atmosferičan krimić kojeg je lagano promašiti u ponudi holivudskog blještavila, jako dobre priče i fino ocrtanih karaktera, a sve to potpomognuto jakim glumačkim izvedbama.

Film je upravo ona vrste kvalitetne robe kakvu smo naučili dobivati iz Australije i sve što vrijedi reći za kraj – bila bi šteta propustiti pogledati ga.

Izvor: Deckardov kutak

Komentari

Neki baner