Čovjekov najgori neprijatelj
Cafe

Čovjekov najgori neprijatelj

U trenucima nezadovoljstva vlastitim životom i sudbinom, često oko sebe tražimo krivce za naše trenutno stanje.

Često ta krivica pada na one koji nas okružuju, bila to obitelj, prijatelji, susjedi, radni kolege, šefovi… Nekad nam je za naše nezadovoljstvo kriva država, političari, novinari… A nekad je naša zlovolja uzrokovana vremenskim uvjetima ili pak godišnjim dobima…

Shvaćate li u kojem smjeru idem?

Svi su nam krivi za sve. Jer lakše je u životu svaliti krivicu na druge, nego preuzeti sudbinu u vlastite ruke. Jer kako bi mi, savršeni primjerci ljudskog roda, bili odgovorni za vlastiti neuspjeh?! Kako da priznamo da nismo u pravu, i da naši postupci nisu ispravni? To ne dolazi u obzir, zar ne.

Zašto? Jer nam je ego prevelik. Toliko da nismo u stanju priznati vlastito neznanje i greške koje smo učinili, pogrešne životne staze kojima smo skrenuli… Radije ćemo gurati glavom kroz zid i ponavljati jedno te iste pogreške iz dana u dan, nego prihvatiti kritiku, poslušati ljude oko sebe koji nam uporno tvrde da radimo nešto krivo.

Jer teško je, znam. Teško je prihvatiti kritiku.

Teško je priznati drugima i samima sebi da nismo sveznajući i da nam ponekad treba tuđa pomoć, drugo mišljenje, savjet nekoga tko je prošao stazom koju mi prolazimo… Teško je utišati vlastiti ego koji u pozadini vrišti kako smo samo i jedino mi u pravu i da valjda sami najbolje znamo.

Pa ćemo tako, puni sebe, nastaviti srljati dalje u svoju propast, usput odgurujući od sebe bilo koga čije se mišljenje razilazi s našim. A onda, kad ostanemo sami samcati, negdje u tami svog vlastitog jada i neuspjeha, krivit ćemo sve druge oko sebe. Jer čak i kad se nađemo na samome dnu, ego i dalje vlada nama.

Vidjela sam mnogo ljudi koje je pojeo vlastiti ego.

Mnoge od njih, je taj isti ego doveo do ponora iz kojeg nema nazad. Ostajali su bez poslova, voljenih osoba, prijatelja… I i dalje nisu htjeli sami sebi priznat da su upravo oni kreatori svoje nesreće. Da su si upravo oni, zapečatili sudbinu.  Zapečatili su je svojim egom koji ih je dizao iznad svih, pa ih na kraju spustio skroz nisko, najniže, u ponor samoće, neuspjeha, a ponekad i gorkog kajanja.

Ego, naš najgori neprijatelj. I dokle god sami sebi ne priznamo da ne znamo sve i da nismo uvijek u pravu, nećemo daleko stići u životu. Jer za uspjeh je, osim truda, ponekad potrebna i doza skromnosti, kao i sposobnost prihvaćanja tuđeg mišljenja i tu i tamo ponekog savjeta.

Komentari

Neki baner