Je li sloboda postala samo riječ? Ima li žena slobodu odlučivanja o svome tijelu?
Cafe

Je li sloboda postala samo riječ? Ima li žena slobodu odlučivanja o svome tijelu?

Velika se količina gluposti i apsurda svakodnevno iscijedi kroz televizijske ekrane, sa stranica novina ili internetskih portala. Jedna od takvih posve je sigurno izjava jednog božjeg čovjeka, nekoga tko bi svojim pozivom trebao predstavljati nekakvu moralnu vertikalu, osobu čije mišljenje ima težinu i vrijednost, neovisno o nečijem osobnom opredjeljenju ili vjerovanju.  No, ta je ista moralna vertikala svojom nedavnom izjavom, u horizontalu bacila svakog čovjeka kojemu glava ne služi samo za frizuru.

„Od mesa abortirane djece rade se najskuplji parfemi“

– reče čovjek koji u katoličkoj crkvi nosi titulu biskupa i ostavi nas pod bremenom ogromnog upitnika.

Zar je doista moguće da u 21. stoljeću, u vremenu najsuvremenijih tehnologija, naprednih dostignuća i promicanja slobode mišljenja i govora, iz nečijih usta proviri tama srednjeg vijeka? Zar je moguće da se ženino pravo na odluku još jednom pokuša obezvrijediti na tako brutalan i nevjerojatan način?

Jer, neka će žena bez širokog obrazovanja, bez mogućnosti i dostupnosti odgovarajućih informacija, to možda doista i pomisliti. Da će ih njihova odluka obilježiti do te mjere da će netko nakon njihovog pobačaja prionuti kemijanju esencija parfema!? Ideja toliko monstruozna da je teško povjerovati da ju je netko doista i izrekao.

Vjernik sam, iako to možda i nije toliko važno, no smatram kako žena ima pravo na izbor.

Ima pravo odlučiti što želi. Jer, ako je dijete u samom začetku neželjeno, što kasnije? Hoće li ga usmrtiti i baciti u more kao onaj monstrum od majke prije koju godinu; hoće li ga ostaviti da umre od gladi; prebiti na mrtvo ime!? Hoće li dijete godinama samovati po institucijama čekajući da dođe netko i ponudi mu ljubav kakvu zaslužuje, pruži mu obitelj i dom?

Slažem se, pobačaj ne može i ne smije biti metoda kontracepcije, hir neodgovorne žene koja ne razmišlja o zaštiti, pa samim time niti o neželjenim posljedicama. No, isto tako pobačaj ne može biti stup srama na koji će se svakodnevno pribijati stotine žena, koje će molitelji ispred bolnica vući za rukav i u njih upirati svojim pravedničkim prstima.

Dobronamjerno ih savjetovati, usput im spominjući vatre paklene. Jer, zašto bi, primjerice, roditi htjela silovana žena? Imati podsjetnik na najtamniji dio svojeg postojanja, degradacije na objekt, na ništavilo, na bol? Dijete nije ništa krivo, rekli bi neki. Nije krivo, doista nije, no majci bi uvijek bilo. Jer je začetak nečeg tako nevinog došao uz nešto tako razarajuće i surovo. I raslo bi, a ne bi shvaćalo zašto je zauvijek odbačeno.

Je li sloboda postala samo riječ? Ima li žena slobodu odlučivanja o svome tijelu?

Pravo na pobačaj nije ljudsko pravo, čula sam. Ljudsko je pravo samo pravo na život. Zar doista?

A što je žena ako ne čovjek s pravom na život? S pravom da ga živi onako kako hoće, a ne onako kako joj govore dušebrižnici sa krunicom u jednom, a figom u drugom džepu. Ne spominju što se dogodi kada pobačaj postane ilegalan, pa žena posegne za rješenjima s one strane zakona i iskrvari ili umre od sepse na nečijem improviziranom operacijskom stolu? Gdje su tada ljudska prava? Tko će tada štititi te žene?

Ne bi li bilo jednostavnije sav taj bijes, gorljivost, govorancije iskoristiti za bolju edukaciju mladih djevojaka, razvijanju svijesti o odgovornosti koju donosi upuštanje u spolne odnose? Ne bi li bilo lakše raditi na razbijanju predrasuda, na ubrzavanju postupaka usvajanja, na poboljšanju uvjeta života mnogih obitelji koje obitavaju na rubu egzistencije?

Umjesto držanja propovijedi o kanibalskim metodama pravljenja parfema, držanja prodika o tome koliko bi žena djece trebala imati i kad bi ih trebala imati te umjesto stigmatiziranja žena radi apsolutno svega što se kosi sa nevjerojatno zastarjelim i zatucanim razmišljanjima. Ne bi li jednostavno bilo lakše pustiti nekoga da živi svoj život, da zajednici pridonosi onako kako najbolje zna i umije, da stvara svoju sreću koja neće ovisiti o odobravanju i mišljenjima drugih?

Očito ne. Jer još se mnogo ironija krije u ovom vrlom novom hrvatskom svijetu koji se svojim stavovima i uvjerenjima doista okrenuo Zapadu. Ali leđima.

Kako drukčije objasniti prijedloge poput zabrane medicinski potpomognute oplodnje, prenatalne dijagnostike ili prodaje kontracepcije, kao šlag na tortu. Mislim da nema bržeg i učinkovitijeg povratka u srednji vijek. Sa ekspres linijom i jednosmjernom kartom.

Pustite ženi da bude ono što jest.

Sila prirode, svaka jedinstvena i nevjerojatna na svoj način. Dopustite joj da bude najbolja supruga, najbrižnija majka, najuspješnija književnica, najtalentiranija glazbenica, najvrjednija kućanica…Ma, što god. Ali ako je to ono što doista želi. Ako zna da je spremna dati najbolji dio sebe za taj cilj.

Jer svakom od nas treba sloboda da bismo postali ono što nas čini osobom kakva jesmo i kavom želimo biti. To je pravo koje pripada svakome od nas.

Komentari

Neki baner