Burnout – ili kako postati „sebična“ u nekoliko zdravih koraka
Cafe

Burnout – ili kako postati „sebična“ u nekoliko zdravih koraka

Herbert Freudenberger, američki Židov i veliki psiholog, objavio je članak u časopisu za psihologiju i tako prvi uveo u psihologijsku znanost fenomen zvan „burnout“. Poznat po svojem interesu za stres, posebice onaj vezan uz posao, vrlo brzo je postao slavan i priznat u cijelome svijetu.

Svima nam se dogodio burnout.

Klinički rečeno, burnaut je skup simptoma koje uzrokuju stres i opću slabost, pa tako i određene fizičke simptome. Karakterizira ga opća iscrpljenost uzrokovana preteškim zadacima, fizički simptomi poput glavobolje i nesanice, kroničnog umora i razdražljivosti.

Iako je on prvenstveno u svojim počecima bio vezan uz određena stresna zanimanja, upotreba tog termina kasnije se proširila na majke i studente.

I tu dolazimo do početka moje priče.

Ne znam kako sam opće dozvolila da mi se dogodi, i ne znam u kojem sam trenutku postala svjesna da ono što mi se događa nije ludilo nego jednostavno – burnuot od života samog.

Inače sam osoba koja se voli preopteretiti zadacima. Uvijek pred sebe stavljam više od onoga što realno mogu i stignem napraviti. Pa sam tako uz onaj majčinski dio, kućanske poslove kojima nema kraja i osmosatni radni dan odlučila pokrenuti i vlastiti biznis, te upisati online školu.

Moj dan izgledao je otprilike ovako: u pet ujutro se dižem i odlazim na posao, slijedi osam i pol sati posla koji me hrani i donosi mi dobre prihode. Zatim odlazim u kupovinu ili obaviti neophodne zadatke koje moram, jer uvijek nešto moram, ili ići na poštu ili se pokvario auto, ili jednostavno moram na poreznu… nakon toga dolazim kući i pospremam i kuham za sljedeći dan.

Nakon toga, iscrpljena ali još pri snazi, odlazim se baviti sportom ili trčati, jer u zdravom tijelu živi zdrav duh a i želim smršaviti malo. Nakon toga se odlazim tuširati, a onda sjedam u krevet i započinjem raditi na svojem projektu. Oduži se to u kasnu večer, pa onako iscrpljena liježem u krevet uz nervoznog partnera s kojim nisam progovorila ni riječi taj dan jer jednostavno – nisam stigla. Djeca bi se mazila, a ja krepavam.

I ono što je najgore – nitko ne razumije.

I živjela sam tako mjesec dva, dok nisam shvatila što mi se događa.

Iz dana u dan bila sam sve umornija, razdražljiva, uvijek pod stresom… kupila sam novi krevet jer me živcirao stari madrac, prestala gledati filmove jer mi oduzimaju previše vremena… vikende bih provodila na tom svojem malenom projektu koji nije davao rezultate kakve sam očekivala.

Osjećala sam se nesposobnom, krivom, depresivnom i koliko god sam radila uvijek sam imala osjećaj da mogu još više i još bolje. I osjećala se beskrajno krivom ako nisam ostvarila rezultate koje sam željela. Nisam imala vremena za lakirati nokte, za pročitati dobru knjigu. Moj život se pretvarao u bjesomučnu jurnjavu i utrku sa samom sobom.

Na poslu bih anksiozno gledala na sat kad će završiti radni dan jer ja moram još toliko toga napraviti… kad bi došlo 6 popodne, kalkulirala sam hoću li uopće stići sve što sam naumila. Znala sam da djeca moraju jesti, da odjeća mora biti čista, i zavidjela sam svojim ukućanima kako ležerno i bezbrižno žive.

Burnout – ili kako postati „sebična“ u nekoliko zdravih koraka

A onda se dogodilo neminovno. Stala sam jer više nisam mogla.

U vrtlogu depresije i totalne iscrpljenosti odlučila sam vidjeti što mi se to događa. Razloga za depresiju nisam baš imala. Moj posao jest jednoličan ali me dobro hrani. Na poslu ne doživljavam mobing, kolege su mi super. Djeca su mi zdrava i odlični đaci. Partner je takav kakav jest, nesavršen i čangrizav, ali svejedno nije toliko loš. Nedjeljom idem u crkvu i pokušavam biti dobra osoba.

Zašto mi se onda ovo događa?

U jednom časopisu za psihologiju kojeg volim pratiti naišla sam na članak o terminu burnout, i shvatila da je to upravo ono što se meni događa. Imala sam sve simptome: prestala sam uživati u životu, bila sam pesimistična, izolirala sam se od prijatelja, bila sam apatična, u vrtlogu beznađa i bespomoćnosti. Razdražljiva, ni u čemu nisam davala sto posto sebe, pa nisam bila ni produktivna koliko bih željela.

Postoji samo jedan test za burnout.

Uzmite, kao što sam i ja, dva dana samo za sebe. Ta dva dana budite sebični. Ne radite ništa što ne želite i što vam uzrokuje stres. Ako želite čitati, čitajte, ako želite kuhati, kuhajte… ali radite samo ono što želite. Recite NE zahtjevnom partneru, objasnite djeci da želite da vas svi ostave na miru. Imate pravo na to, radi se o vašem zdravlju i boljitku. Nakon ta dva opuštajuća dana, vratite se nazad svojim uobičajenim obavezama.

Ako vam u ponedjeljak ponovno padne mrak na oči, vrijeme je da promijenite nešto.

Ja sam jednostavno odredila prioritete. Prljave košulje to zacijelo više nisu. Moja djeca i partner znaju sami uključiti perilicu. Znaju i posložiti veš i usisati kuću. Znaju skuhati i znaju podijeliti obaveze. Moram priznati da je moj novi sistem prošao burno. Ali je prošao. Bilo je ili ja – ili vi. Mene se mora slušati.

Prvo što sam napravila je da sam identificirala problem.

Otkrila sam zašto mi se sve to događa i da nije posao taj koji me iscrpljuje, nego obaveze oko doma i kuće. Otkrila sam da previše stvari želim sada i odmah, te da ne mogu požuriti prirodan tijek stvari. Ima dobro plaćen posao na kojem moram dati svoj maksimum. Moj dodatni posao je nešto što mi može služiti da poboljšam svoju situaciju i osjećam se korisno.

Počela sam jako dobro planirati vrijeme.

Shvatila sam da mi je vrlo dragocjeno, i da ga ne mogu rasipati olako. Pa ipak, vikend i dva sata dnevno sam ostavila samo za sebe. Posao i sve drugo može čekati. Navečer trčim i vježbam jogu.

Koncentrirala sam se na osnove. Zdravo se hranim i zdravo živim. Treba mi osam sati sna i ranije idem spavati. U devet navečer mogu se jedino maziti s djecom i to je to. Vrijeme je za počinak.

Dva puta godišnje odem na zasluženi odmor, provodeći ga sa svojim voljenima.

Procijenila sam svoje ciljeve i shvatila da sam si zadala mnogo. Takva sam osoba, uvijek smatram da mogu više i bolje. Ali za neke stvari očito treba vremena, one se ne mogu dogoditi preko noći. Posložila sam prioritete i shvatila da su kućanski poslovi za mene izvor velikog stresa. Zaposlila sam ukućane i u potrazi sam za pomoćnicom. To će mi kupiti vrijeme koje trebam iskoristiti u bolje svrhe.

Naučila sam reći ne, i to mi je bilo ustvari najteže. Odgojena sam da uvijek prihvatim sve, umjesto da neke stvari glatko odbijem. Sada jednostavno kažem NE – ne mogu, neću, ne želim, ne stignem.

Počela sam vježbati zahvalnost.

Svako jutro zahvalim što imam dobre roditelje, zdravu i prekrasnu djecu, partnera koji me beskrajno voli. Zahvalna sam što imam dobar auto, dobar posao i prijateljski nastrojene radne kolege. Zahvalna sam što puno zarađujem i što mogu svojoj djeci i sebi priuštiti što žele.

Da, postala sam sebična. Negdje u cijelom tom životu prestala sam voljeti sebe. Sad je vrijeme da kupim taj Chanelov ruž koji gledam mjesec dana, sad je vrijeme da kuća malo bude i prljava. Sad je vrijeme da partner umjesto da vrijeme provodi isključivo sa mnom potraži prijatelje i ostavi me na miru. Došlo je vrijeme da iznova organiziram svoj život, jer svaki život nosi stresove i to je normalno.

Na kraju krajeva, uspjet ću sve što sam naumila, jer ja sam takva, kad zadam neki cilj, obično ga i ostvarim. Ali ovaj burnout me naučio da svoje vrijeme i svoje resurse ne poklanjam olako. Naučio me da zdrava sebičnost ima svoje prednosti.

Ne možemo biti savršene ma koliko se trudile. Ne možemo u svemu dati svoj maksimum i očekivati laureate za oprani veš i skuhanu večeru. Možemo jednostavno shvatiti da voleći sebe volimo i život sam po sebi. Moramo naći nešto pozitivno u svemu što imamo i što nas okružuje. Jer to je jedini korak da uspijemo u čemu smo dobri. Rasipajući svoju energiju na previše stvari dogodi se upravo ono što ne bismo željeli: izgorjet ćemo poput svijeće, i što će ostati? Samo žaljenje i gorčina.

Burnout nije neizlječiva bolest.

Da, morate napraviti promjene u načinu kako živite i radite, i one isprva mogu biti jako teške. Ne zaboravite da ste vi još uvijek osoba kavi ste nekad bili, možda ovaj put malo mudriji i stariji. Ali u svojoj jezgri, vi ste još uvijek onaj stari JA. Ono što vas pokreće, vaša strast i energija su možda skriveni pod velom stresa koji nosite okolo, ali te kvalitete i sve ono što je dobro je još uvijek unutar vas. Sve što morate napraviti je pronaći onu iskru i strast koja vas je u početku zapalila, tako da možete ponovno pronaći sebe.

Komentari

Neki baner