Mlađahna starica
Cafe

Mlađahna starica

Imala sam nekih ideja, tijekom tjedna, o čemu ću danas pisati… Imala sam… Prošlo svršeno vrijeme. Trenutno mi je glava prazna, a kava se još skuhala nije.

Pas mi je na čuvanju tako da mi ni nedostatak dlakavca koji me prati u stopu, ne pogoduje baš.  Proljeće je u zraku, sunce nas je napokon počastilo svojim prisustvom nekoliko dana za redom, i jedino što želim u ovome trenutku je razvaliti se na sunce kao mačka i ispijati hektolitre kave. Oh, i da mi netko skuha ručak…

Stvar je u tome što sam malčice mamurna.

Ne ono mamurna jer sam se zapila večer prije, već mamurna jer sam došla doma u pol dva u noći. Di sam bila, što sam radila? Ne, nisam bila na nekom partiju, jer ljudi se ne vraćaju s partija u pola dva u noći već u šest, sedam ujutro.

Bila sam kod frendice, pojela preko pola kile sladoleda, igrala plejku i popila čašu i pol pjenušca. To je moj izlazak. Jer sam u duši gospođa u poodmaklim godinama za koju su ovakva događanja ekshibicija od koje se oporavlja narednih pola dana.

Nije do toga što starim (premda bi neki upravo to i tvrdili), jer realno sam još u dvadesetima, nego nikad nisam bila tip od izlazaka po birtijama i vraćanja kući pijana kao majka u sitne sate. Nemam volje za to. Volim udobnost svoga podstanarskog stana, gdje god i kakav god on bio  u tom trenutku, i ne volim razmišljati o načinima povratka doma u kasne noćne sate.

Čim se ide negdje navečer, već u pola devet pogledavam na sat kad ću zbrisati na prvi sljedeći tramvaj.  Da se slučajno ne bi desilo da nisam doma u deset navečer. Ili pol jedanaest plafon plafona. Jer u protivnome se pretvaram u bundevu- znate priču o Pepeljugi i te fore.

Tako da…

Da gubim se po ovome tekstu u ovim trenucima jer mi je u glavi mračno kao u najmračnijoj  špilji i neprestano odjekuju riječi ‘kava, kava, kava’, što nikako ne doprinosi mojoj koncentraciji. Možda su fakat godine, a možda sam se jednostavno toliko uljuljala u svoje navike da me eskapade poput sinoćnje, izbace iz uobičajenog  ritma života.

Kako god bilo, ako će starost izgledati ovako, poprilično joj se veselim.

Totalno se mogu zamisliti kao sjedokosa poslovna bakica, koja je i dalje poprilično djetinjasta, pa vikendom uvečer mota joint za jointom (ups) sa svojim jednako ludim babama frendicama, igra društvene igre i provocira unuke, a ujutro prvo ispija ogromne količine kave, dok je na sunčanoj terasi čeka obilan doručak i neizostavni šampanjac s jagodama.

Da, šampanjac s jagodama, jer sam cool fensi baka. Jedva čekam. To mi je slika koju ću si od sad pa nadalje čuvati u glavi i prizivati ju svaki put kad mi posao zgadi život.

Jer ako u mislim zadržim dovoljno živu sliku svojih idiličnih staračkih dana, nema teorije da se ne ostvare. Nema teorije… A sad odoh konačno skuhati tu kavu jer mi duša već lagano umire.

Komentari

Neki baner