Živiš u svojoj koži, ne u tuđim očima
Popularno Poruke mudraca

Živiš u svojoj koži, ne u tuđim očima

“Tko sam ja?” – upita mladić Starca. “Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.”

“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”

“To su tata i mama.” – misli nevino dijete.

“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.

“To su prijatelji koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli usamljeni čovjek.

“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.

“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.

“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.

“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.

“To su dvojica koji se bore.” – misli nasilnik.

“Tko zna zašto se grle?” – misli uskogrudni čovjek.

“Što me briga zašto se grle? “- misli čovjek koji gleda svoja posla.

Svi smo se barem jednom našli na meti „zlih jezika“, kako onih koji nas poznaju, tako i onih koji nas uopće ne poznaju, ali su formirali mišljenje o nama na temelju tuđih mišljenja, na temelju bombastičnih naslova iz medija, tračeva ili na temelju osobnih predrasuda ili afiniteta.

Okolina kao da pati od kroničnog nedostatka lijepih riječi, pozitivnih misli i iskrene podrške. Kao da je lakše baviti se tuđim životima, a ne svojim vlastitim. Kao da je zanimljivije satima razglabati tko je, kako i s kim, negoli drugoga upitati: kako si, mogu li ti pomoći i trebaš li nekoga da te sasluša?

Iz prethodne priče, očigledno je da svatko od nas „živi“ milijardu života. Jedan je onaj koji živimo u svojoj koži, a svi ostali su oni koji se odvijaju u tuđim očima.

Nedavno sam svjedočila razgovoru u kojemu jedna osoba govori drugoj: „Ako TO napraviš, past ćeš mi u očima.“

Takva osoba ne samo da vjeruje da ti živiš u njenim očima, već vjeruje i da ona živi u tuđim.  Možda takve osobe misle da su se rodile sa svrhom da impresioniraju druge. One će najčešće raditi stvari koje ne žele i trošiti novac koji nemaju da bi se svidjele onima koje ne vole.

Takva osoba uglavnom neće voditi tvoje bitke, neće ti plaćati režije, uzdržavati dijete i neće hodati tvojim cipelama, a ti ćeš, kako ne bi pao u njenim očima, ostati na dnu svojih ambicija? Ti se zbog slike u njenim očima nećeš usuditi izdignuti i pokušati?

Ali znaš što? Ti već jesi nisko u njenim očima. Jer takve osobe ne vide visoko ni široko. Ne vide iznad zida satkanog od svojih strahova, propuštenih prilika i neostvarenih želja. Njihova slika o tebi, samo je projekcija onoga što nose u sebi.

Ranije sam se pitala otkud dolazi ta potreba za grubim zadiranjem u tuđe živote, sklonost kritiziranju svakog tuđeg koraka ili postupka, kao i svjesno klevetanje drugih ljudi, ali danas vjerujem da takve radnje proizlaze isključivo iz osobnih frustracija i iz izbjegavanja razmišljanja o samome sebi i analiziranja svojega života.

Teško je pronaći razlog zašto bi sretna, ispunjena, zadovoljna ili ostvarena osoba imala potrebu svoje vrijeme na kavi ili u šetnji prirodom gubiti na rasprave o tuđim problemima i odlukama.

Ostvareni ljudi ne uvjetuju stvari koje ih se ne tiču.

Oni te potiču da poduzimaš korake do vlastitog samoostvarenja, makar ne dijelili iste strasti i interese. Makar ne razmišljali jednako. Jer mišljenje ima svatko. I ono je promjenjivo. Na jednu te istu rečenicu jedni aplaudiraju, drugi skandiraju. Jedna te ista osoba jednome je na listi blokiranih, drugome na listi omiljenih.

Pa zašto onda ljudi vole misliti da je tuđe mišljenje uopće bitno? Možda zato jer se ne bi mogli pomiriti s tim da je tada i njihovo mišljenje o drugima nebitno.

Stoga, ne trudi se laštiti svoju sliku u tuđim očima. Radi ono što voliš i budi sretan. A ljudi će pričati. I misliti. Neki će te voljeti, neki mrziti, a to neće imati veze s tobom.

„Brini se više za svoju savjest, ne za svoj ugled. Jer savjest je ono što ti zaista jesi, a ugled je ono što drugi misle o tebi. A ono što drugi misle o tebi… to je njihov problem.“ M. Selimović


VEZANO: Dok nas Facebook ne rastavi


 

Komentari

Neki baner