Doručkuj kao kralj(ica)? iliti Gdje je nestao kraljičn doručak?, Razbila sam 10 fitness mitova!, Tvoja savršena formula za trening„Ali ja stvarno pazim na prehranu!“, Prvi korak je najteži
Fitnessica Popularno Zdravlje i ljepota

Prvi korak je najteži

Kada su u pitanju promjene ponašanja ili navika, zanimljivo je kako svi volimo siječanj, ponedjeljak, prvi u mjesecu i sami sebi govorimo kako s tim prvim kreće sve. Želimo promjene na bolje, želimo izgraditi ‘bolju verziju sebe’ pa čekamo taj neki dan/datum jer je tako lakše, prihvatljivije, osjećamo se da imamo cilj, da smo organizirani i da se stignemo psihički pripremiti za novodonesene odluke.

I dok neki pišu i govore kako je to besmisleno i glupo, ne mogu se složiti s tim.

Nekome tako odgovara i netko će zaista tako i krenuti s većim promjenama u svom životu. I to je skroz u redu! Ne slažem se uvijek s onim razmišljanjem: „Ništa od ponedjeljka, ništa od prvog u mjesecu, ništa od Nove godine. Kreni danas, sada, odmah.

Odluči sada, bez razmišljanja, kao kad odljepljuješ flaster s rane jer manje boli“… Lijepo to zvuči. I kada razmisliš, jednostavno je, nema kompliciranja, planiranja i organizacije, nego kreneš odmah i gotovo. I sretna si jer si krenula. A sve zbog toga što vrlo često čujemo: „Najteže je krenuti. Kad kreneš, dalje je lako.“

Je li zaista?

Većina mojih iskustava s ljudima koji su krenuli s promjenom životnog stila načinom „Kreni odmah sada, bez razmišljanja“ mi pokazuju da je to samo marketinški trik koji te navede da upišeš teretanu, pokupuješ tonu sportske odjeće i nekoliko tenisica, hrpu dodataka prehrani, upišeš i yogu i boks, napuniš hladnjak zdravom hranom, treniraš 2 tjedna i na kraju iz dana u dan motivacija opada, vježbanje se preskače, organizacija vremena je nikakva, osjećaš umor, presing, nemoć jer si postavila cilj koji ti se sada ipak čini nedostižan.

I tako si samu sebe zbog nepripremljenosti dovela do zida kada pomisliš da to ipak nije za tebe. Kako sada to? Pa zar nije najteže krenuti?!? Zar nije bilo potrebno krenuti odmah i ako budeš krenula odmah, riješila si onaj najteži dio? Gdje si pogriješila? A imala si najbolje namjere…

Isto tako, razumijem da ima jako puno ljudi koji su sami sebi obećali da će krenuti od ponedjeljka pa kada dođe taj ponedjeljak oni kažu: „Od drugog ponedjeljka“. Sami su sebi dosadni s obećanjima u koja ni sami ne vjeruju. Čak su i pokušali jedan ponedjeljak upisati teretanu, ali kada su vidjeli kakva je gužva ponedjeljkom, počeli su ga preskakati, kao i srijedu i četvrtak.

Na kraju su preskočili cijeli tjedan pa mjesec i već je stigla zima i opet se čeka prvi siječnja.

Nekako imaju manju grižnju savjesti jer znaju da većina ljudi tako funkcionira, a imaju i podršku u medijima koji su napuhali te „početke“ posebno kada je u pitanju promjena prehrambenih navika i vježbanje.

Idemo malo demistificirati prvi korak. Svi možemo krenuti kad god i to ne mora biti odmah da bi se stres od prvog koraka smanjio. Ništa se ne mora. Ako se mora, interes je dvostruko manji. Ne razumijem tko je taj prvi korak dignuo na razinu da se sve vrti oko tog početka.

Tko god je krenuo s promjenama u životu (a uvjerena sam da smo svi u nekom svom periodu života radili nekakve promjene) može nam svojim primjerima pokazati kako smo preživjeli jako puno „prvih koraka“ od samog djetinjstva: upisa u novi vrtić ili školu, fakultet, tečaj, do novog posla, promjene posla, automobila, novog stana, grada, dečka, ili pak rođenja prvog djeteta!

Upis u teretanu ili promjena prehrane pokraj svih ovih odluka se ne čini kao neki ogroman korak u vašem životu, zar ne?

Uostalom, nema tu nikakvog rizika niti velikog ulaganja (ako svjesno i spremno krećeš s tom promjenom), nego baš suprotno, radiš nešto dobro za sebe, svoje zdravlje i stil života. Dakle, stresa oko prvog koraka ne bi trebalo biti bio on „sada“ ili „u ponedjeljak“. Ma možeš krenuti kad god, ali promjena tvog ponašanja, navika i izgleda se neće dogoditi jer si nespremna i neupućena krenula negdje, nekad. Jer nije uspio onaj tko je samo krenuo, uspio je onaj tko je ustrajao na svom putu, zar ne?

A priprema je pola uspjeha.

Da se razumijemo, naravno da ne možeš svaki dan ostatak svog života isplanirati, naravno da je puno toga podložno promjenama, ali dobra organizacija će ti pomoći da ipak dobro upravljaš svojim najbitnijim resursem – vremenom, ali i novcem. Nepromišljen početak te može koštati i jednog i drugog. Na kraju ćeš promjenu svog životnog stila odgoditi dok te opet netko ne nagovori da bi trebalo „krenuti odmah sada“ ili da se, prvi u mjesecu „poklapa s ponedjeljkom, Venerom i Jupiterom“.

Osobno iskustvo, ali i primjeri oko mene mi govore da su ipak uspjeli oni koji su malo razmislili o prioritetima koje su si postavili. Vjeruj mi da poštujem ljude koji zaista uživaju u svom životu bez vježbanja i grižnje savjesti oko toga, to je njihov izbor i njihov život.

Meni ne smeta dok god ne počnu pričati kako bi trebali krenuti, ali…

Ako si jedna od onih koja nije zadovoljna i sretna kada je u pitanju tvoje zdravlje, tijelo, snaga i kondicija, društveni život, posao ili partnerski odnos, ako si nekoliko puta krenula i odustala, ako zaista imaš izazov krenuti i bojiš se obećanja samoj sebi, neće ti pomoći ni „kreni odmah sada“ kao ni prvi u mjesecu dok se ne organiziraš, dok ti netko ne opali šamar i suoči s razlikom između tvoje trenutne situacije i one koju bi mogla imati ako radiš na tome, bila to ja, netko treći ili liječnički nalaz u kojem piše da imaš problema s kralježnicom, masnoćom u krvi ili kroničnom nesanicom.

Dakle, ipak je tajna u organizaciji vremena i obaveza.

Međutim, svjesna sam da organizacija i realizacija puta na kojem ćeš se zadržati vjerojatno cijeli život (da, da, cijeli život, a ne samo neki period), ne ovisi samo o tebi, nego i o tvojoj okolini. Da, da! Ne krivim ja tebe niti sam ikada pomislila kako je netko neorganiziran jer nije vrijedan ili pametan, nego pomislim: „Koliko ljudi računa na tebe? Zašto nemaš vremena? Zašto misliš da nema vremena?

Kako pronaći vrijeme za sebe, kako vježbati, kako zdravo kuhati, kako uopće kuhati bez posjeta pekari, kako spavati prosječno 6 sati na dan, kako ne osjećati presing dok se bavite samim sobom, a netko vas čeka na poslu ili doma (rokovi, sastanci, djeca, roditelji pa čak i ručak, posuđe, rublje, glačanje…)?

Nekome je smiješno kako posuđe ili glačanje može biti izgovor, ali znam da ženama nije smiješno. Bar onima koje su poput mene.

Ništa se neće samo napraviti, a sve vrijeme koje sam ja u teretani ili isprobavam nove recepte u kuhinji, moje dnevne obaveze me i dalje čekaju. Puno je čimbenika koji utječu na tvoju dnevnu rutinu i dok sama ne doneseš odluku da ćeš promijeniti neke prioritete u životu, a određenim situacijama i ljudima dati da manje utječu na tvoje vrijeme, teško ćeš ustrajati na nekom putu.

Neće ti tu puno pomoći ni: „Kreni sada jer nema od ponedjeljka, od 1. u mjesecu, od Nove…“

Nije teško preskočiti taj prvi korak kad znaš da će poslije sve biti ok i da ćeš se zaista moći baviti samim sobom, naravno. Nitko ne može shvatiti situaciju pojedine osobe i kako se ona osjeća u tom trenutku. Svatko je u svom tijelu sam i zna kako se osjeća tako da mu vanjski presing u obliku rečenica: „Kreni odmah, već kasniš! Da si krenuo prije godinu dana sad bi bio u formi i kondiciji!“, neće pomoći niti malo.

Zato, neka tvoj prvi korak bude odluka promotriti kako provodiš svoje vrijeme u tjednu (ne u danu, nego u tjednu), vodi dnevnik svojih obaveza 7 dana u tjednu i razmisli o vremenu koje bi mogla provesti vježbajući.

Sat vremena u danu je 4% tvog dana. 3-4 sata tjedno je samo 2% vremena u tvom tjednu koje može promijeniti tvoj život zauvijek i potpuno je nebitno hoće li to biti sada ili u ponedjeljak, ako je motiv dovoljno jak, rješenje se nađe. Ako tebi funkcionira od ponedjeljka, ako znaš da ćeš tako produktivnije posložiti svoje prioritete, slobodno!

Ionako nije bitan taj prvi korak, bitno je ustrajati i zadržati sistem kojeg ćeš imati nakon što kreneš.

Ne razmišljaj o cilju, nego o tome kako se trenutno osjećaš i zašto to želiš za sebe, upravo sada. Radi ono što te upravo sada čini sretnom i ispunjenom. Korak po korak i uvjerena sam da ćeš se za koji mjesec naći kako u teretani rušiš vlastite predrasude o mišićavim ženama, zobenim pahuljicama i voću za doručak, piletini i riži za ručak ili jajima za večeru.

A možda stekneš i nove prijatelje, možda upoznaš i ljubav svog života, možda upoznaš svog novog šefa, možda te teretana toliko privuče pa postaneš i osobni trener. Danas je u teretani zaista sve moguće. 😉

Komentari

Neki baner