Živi kako je Michelangelo slikao, Beethoven skladao, a Shakespeare pisao
Cafe

Živi kako je Michelangelo slikao, Beethoven skladao, a Shakespeare pisao

Danas me je moj osmogodišnjak pitao jesam li  išla u školu za roditelje. Zbunjeno sam ga pogledala, s nekoliko upitnika koji su lebdjeli iznad glave. Moram priznati da me je na trenutak uplašilo njegovo moguće objašnjenje. Uzvratio je pogled, onako cijeli ozbiljan, i rekao: “Ti si tako dobra mama, sigurno si to morala negdje naučiti!”

Na stranu sad koliko sam se osjećala polaskano, ono o čemu sam kasnije razmišljala je ta dječja logika!

Ako si u nečemu dobar, to si zasigurno negdje morao učiti! Ništa ne pada s neba, zar ne? Za velike rezultate moramo dati sve od sebe. Zašto onda zaboravimo tu dječju logiku kad odrastemo? Odrasli će, u većini slučajeva, radije tražiti izgovore  za loš život, nego raditi na sebi!

Koliko puta ste čuli nekoga ili čak i sami rekli, da nešto ne možete učiniti jer niste na dovoljno utjecajnoj poziciji? Ili ste nedovoljno plaćeni? Ili nemate podršku kolega? Ili vas suprug (supruga), djeca… okolina ne razumje? Ili je svijet nepravedan?

I neću reći da sve te stavke nisu bitne. Jer jesu! Ali vrlo često su ništa više do obični izgovori, za polovično obavljen posao i vlastitu prosječnost u životnoj izvedbi. Tako je lakše. Izgovorima i optužbama nalazimo isprike za sebe. Jednostavnije je kriviti druge! Iako možda nije istinito. A onda kada i jeste, to ne znači da trebamo dignuti ruke i predati se. Krajnji rezultat ne ovisi samo ili isključivo o “njima”. On uvelike ovisi  i o našoj predanosti i radu na sebi.

Rad na sebi, zahtjeva vrijeme i trud.

Učenje je proces koji ne završava diplomom.  Traje cijeli život! I to je onaj teži dio. Ispit na kojem mnogi padaju.

Najopasniji ljudi, na koje sam nailazila u  svojih 40-ak godina života, bili su oni koji „sve znaju“. Koji su odbijali razmotriti “drukčije” poglede. Suprotno tome, najbolji mentori, životni ili poslovni, su mi bili „knjiški ljudi“. Vječiti učenici! Volim biti okružena  pozitivnim i entuzijastičnim ljudima. Onima koji su znatiželjni i otvoreni! Okružite se takvima. Kradite znanje, literaturu i sam entuzijazam. Vidjet ćete, ostavit će na vas nevjerojatan utjecaj. Izazvati bujicu ideja! Dovesti do novih prilika.

Čovjek koji je meni vječita inspiracija, kojeg bih mogla citirati, svaki dan u svakoj prigodi, rekao je jednom sljedeće:

„If a man is called to be a street sweeper, he should sweep streets even as a Michelangelo painted, or Beethoven composed music or Shakespeare wrote poetry. He should sweep streets so well that all the hosts of heaven and earth will pause to say, ‘Here lived a great street sweeper who did his job well.”

„Ako je čovjekov poziv da bude čistač ulica, trebao bi pomesti ulice onako kako je Michelangelo slikao, ili Beethoven skladao glazbu ili  Shakespeare pisao poeziju. Trebao bi tako dobro pomesti ulice da će se svi domaćini neba i zemlje zaustaviti i reći: “Ovdje je živio veliki čistač ulica koji je dobro obavio svoj posao.”

―  Martin Luther King Jr.

Živi kako je Michelangelo slikao, Beethoven skladao, a Shakespeare pisao

Navede na razmišljanje, zar ne?

I može se primijeniti na apsolutno svaki segment života. Privatno, ili poslovno. Bilo to kuhanje ručka, spremanje kolača, farbanje stana, bavljenje sportom, odgoj djeteta, partnerski odnos, posao kojim se bavimo…  Kada dajemo najbolje od sebe, ne radimo to „samo“ zbog roditelja, supružnika, djece ili prijatelja. Zbog poslovne organizacije kojoj pripadamo.  Radimo to i zbog sebe. Vlastitog samopouzdanja! Naleta dopamina koji će dobar rezultat izazvati! Radimo to zato, što ćemo se, kad uspijemo,  osjećati prokleto dobro.

A kada iskoristimo maksimum svoga znanja i unesemo strast u bilo što da radimo, kada damo najbolje od sebe, život će učiniti ostalo. Svatko od nas može i trebao bi biti Michelangelo svoga života. I to, zaista nema veze s trenutnom pozicijom u kojoj se nalazimo. Ali može imati s onom, u kojoj bismo jednom mogli biti.

Jedna od tužnijih stvari u životu koja nam se može dogoditi, jeste da dođemo do kraja i pogledamo unazad u žaljenju, znajući da smo mogli biti i učiniti puno više. A nismo! I zato živi kako je Michelangelo slikao, Beethoven skladao, a Shakespeare pisao! Jer jednom kad dođeš do kraja puta, znat ćeš da si dao sve od sebe, da za sobom ostaviš pozitivan trag.

Komentari

Neki baner