Novi početak
Cafe

Novi početak

Pozdrav svima!

Ja sam poslušala svoj savjet i uzela vrijeme za sebe koje se sad već odužilo na 2 tjedna, možda malo više. Mogla bih ja još, ali ne želim da mi se nakupi baš previše obaveza. Uglavnom, želim reći da vrijeme za sebe nije nužno ljenčarenje. U mom slučaju je to jednostavno bio odmor od onoga što primarno radim, a svi znamo da je vrag u detaljima pa je ovo bilo savršeno vrijeme da posložim te detalje svoga života.

Čuj mene, detalje. To su zapravo detalji koji će kroz par mjeseci biti primarni jer eto, želim i trebam promjene, u ime mog mentalnog zdravlja i moje blistave budućnosti!

Tako sam u ova 2 tjedna riješila upis na faks, koji me zapravo zanima, pa će mi kroz par godina pokraj imena pisati bacc.dig.mark., a nekoliko godina kasnije struč.spec.dig.mark. Mislim, riješila… Riješila sam ja glavni dio, ali znate kako je to u Lijepoj našoj pa me čeka još kojih mjesec dana da riješim preostalu papirologiju za koju sam blago rečeno – idiot, ali gledam na to kao na još jedan izlazak iz zone komfora jer ne smijemo biti negativni u životu.

Evo vam i jedan fun fact.

Iako je moj posao organizacije i promidžbe događaja poprilično zabavan i zaista volim svoj posao što ne može reći mnogo ljudi, ima i crnu stranu, a to su za mene pisanje raznih projekata i rješavanje administracije. I ljudi s kojima se susrećem, ali ostanimo na administraciji.

Na početku sam doslovno plakala svaki put kad bih to radila koliko mi je sve bilo nejasno i komplicirano, ali i besmisleno. Stvarno nisam znala da me nešto može učiniti toliko živčanom i razdražljivom koliko papirologija. Ni jedan muškarac ili veza nisu to izvukli iz mene, evo zaista. Čak ni klasična gimnazija te 4 godine grčkog i latinskog.

Tako da sljedeći put razmisli dok vidiš živčanu ženu pa imaš potrebu reći da joj samo fali ona stvar. Ne treba njoj ona stvar, njoj treba manje papirologije u životu. I manje kretena poput tebe.

Ali ipak, mogu reći da sam postigla kol’ko tol’ko dobri odnos s papirologijom i više mi nije tolika muka. Tako da ako misliš da nešto ne možeš, sjeti se da sam ja plakala dok je trebalo ispuniti najobičniji formular, a sad to riješim u pol sata. Ili nekoliko sati ako je malo opširniji projekt. Nije da sam sad neki profesionalac za to, ali mogu to napravit’ bez živčanog sloma i da barem liči na nešto.

Zatim, učlanila sam se u teretanu. Za sad samo učlanila, sutra bih morala na prvi trening…

Ako ne nađem neki izgovor, ali držite fige da neću. Tjelovježba je super stvar. I ono najvažnije, imala sam vremena razmisliti što želim od života, ali i ono još važnije – ZAŠTO to želim. Jer nije dovoljno reći da ti to želiš; ako ne znaš zašto, nećeš biti ni motiviran da se to provede.

Dobila sam i gro novih ideja, od kojih su neke zaista pun pogodak pa sam ih odmah sljedeći dan krenula realizirati da se ne stignem predomisliti.

To je jako dobar trik. Znaš da imaš dobru ideju i znaš da si na dobrom putu, ali uvijek te nešto kopka i pokušava razuvjeriti. To nam je jednostavno urođeno i sasvim normalna stvar. Ja se onda u tom slučaju obično samo bacim u vodu pa po putu smislim što ću i kako ću. Život je prekratak za razmišljanja i premišljanja.

Život je i prekratak da ne bismo iskoristili potpuni potencijal.

Mislim da sam se u četvrtak prvi put zaista uplašila u ova 2 tjedna vremena za sebe, ali samo zato što će svi ovi detalji koje sam napokon posložila, uvelike utjecati na moju budućnost. Ući ću u nešto nepoznato, a sadašnji život ću ostaviti iza sebe i ne znam, mislim da samo psihopat može ostati miran na tu spoznaju. Tako da barem nisam psihopat ako ništa drugo.

Sljedeća stvar je da je ponekad dobro biti prestrašen. Loša stvar je samo ako te taj strah preuzme pa poklekneš i odustaneš od ciljeva, ali fokusirajmo se na pozitivno jer na što se fokusiraš, to i dobiješ. Život zaista nije kompliciran.

Strah je samo dokaz da ti je stalo, da osjećaš, a to ti je potvrda da zaista želiš to što želiš jer da ti je svejedno, ne bi te ni bilo strah, a ni ta želja ne bi zaista bila tvoja želja. Strah je dokaz da rasteš i da izlaziš iz zone komfora, ali i da si bliže samome sebi.

Strah ti daje i mogućnost da budeš hrabar jer nisi hrabar ako se ne bojiš, hrabar si ako se bojiš, ali svejedno ideš naprijed.

Biti hrabar je kul. Koliko ljudi može reć’ za sebe da su hrabri?

Vjerujem da su u manjini, ali su zato kul i u starosti će moći reći da su zapravo živjeli. Istina da ćeš zbog toga mnogo puta pasti i ispasti idiot prije nego uspiješ, ali Bože moj, barem ti neće dosadno biti.

Život je predug da bismo ga živjeli dosadno.

Nego, da napokon zaključim ove ispovijesti jer ću inače pisat’ do sutra, a to se nikome neće dati čitati.

Novi početak

Stvarno želim da svatko uzme vrijeme za sebe jer ponekad se moramo odmaknuti od svakodnevice da bismo shvatili što se događa, što želimo, što nam šteti, a što koristi i jesmo li na pravom putu. A dok sve to shvatiš, dok te odgovori pronađu i dok napokon dobiješ potrebu da postaneš najbolja verzija sebe – nemoj se bojati napraviti prvi korak. Put će biti težak, normalna stvar, ali barem se nećeš lupat’ po glavi jer si zbog xy razloga odustao od svojih snova.

Svaki dan može biti novi početak. Iskoristi ga. 

Komentari

Neki baner