Jezero (Bianca Bellova)
Čitajmo zajedno

Jezero (Bianca Bellova)

Volim priče o odrastanju i putovanju glavnog lika od djeteta do odrasle osobe. U Jezeru pratimo potragu mladog Namija, od četverogodišnjaka do muškarca, upoznajemo plejadu neobičnih likova koje susreće na svom putu otkrivanja svijeta, ali prvenstveno sebe. Teško je napisati puno o samoj radnji ovog romana, osjećaji i misli su ono što nam ostaje nakon njega. Teška je to priča, vrlo kompleksna i ozbiljna, iako ispričana jednostavnim jezikom.

Namija odgajaju baka i djed koji ga jako vole, iako ponekad to ne pokazuju na pravilan način.

Ali Namiju nedostaje majka, to je najveća nepoznanica u njegovu životu, tajna koju cijelo selo skriva od njega. Ne osjeća se Nami potpunim u tom neznanju. Nije mu jasno zašto mu nitko ne želi otkriti istinu o njoj. Selo je praznovjerno, položeno na obale velikog, strašnog jezera u kojem obitava Duh koji kažnjava stanovnike za sve njihove grijehe.

Treba ih se odriješiti, ne smiju dopustiti da se povijest ponovi, neke tajne moraju ostati zakopane. Malo pomalo, Duh odvodi djeda, a zatim i Namijevu baku. Nami osjeća strahopoštovanje prema toj velikoj lokvi vode i ne usuđuje se suprotstaviti mu se. Nakon smrti jedine obitelji koju je ikad upoznao, Namiju slijedi teška sudbina, život u kokošinjcu, napad Rusa na njega i njegovu simpatiju Zazu, bijeg iz sela i dugučak put u potrazi za majkom za koju je uvjeren da se negdje nalazi.

Jezero (Bianca Bellova)

Kako roman završava i što Nami saznaje na kraju svoga puta, ostavljam čitateljima.

Mene je ova priča zaintrigirala, stil pisanja je predivan, rečenice samo teku, ali ono što ostaje za njima je važno. Jer, ne daju nam da zaboravimo na priču, tjeraju nas na razmišljanje, mučne su i tužne. Zar je stvarno moguće da se nekoj osobi od samog djetinjstva pa dalje događaju tako ružne stvari? Zašto su poneki ljudi toliko okrutni? Što ih natjera na postupke koje rade? Je li to zloba, nešto u njima što im ne dopušta da se promijene? Ili je to strah, primitivnost koja im ne dozvoljava da vide dalje od onoga što im je pred očima i što su im drugi rekli?

Mnogo je toga utkano u ovaj roman, od različitih vjerovanja, do personifikacije jezera kao nečega što upravlja tuđim životima. Ovo je roman kome se vraćamo, kojeg nećemo doživjeti na isti način ako ga čitamo s trideset ili pedeset godina.

Ovo je priča koju svi interpretiramo na svoj način i puno faktora utječe na njeno shvaćanje.

Ovakvu se priču ne može preporučiti svima, nije ovo roman koji će odgovarati svačijem ukusu. Treba se pripremiti na njega, bez očekivanja upustiti se u to putovanje, poneke rečenice i više puta pročitati. Lijepo je imati nešto ovakvo na svojim policama, nesvakidašnje, pomalo transcendentalno i nejasno, ali s druge strane opipljivo i blisko. Fascinira me kako neki pisci stvaraju, jednu kompleksnu temu serviraju na tako jednostavan način, ali toliko bogato i detaljno, otvarajući mnoge teme za brojne rasprave i ostavljajući nas s upitnicama nad glavom.

Izdavač: Ljevak knjige

Izvor: Books Movies Music

Komentari

Neki baner