Advertisement

Žena s narcisama
Popularno Tridesete

Žena s narcisama

Na stolu u vazi 13 narcisa. Do njih šalica kave, na pola ispijene, mobitel, teka za bilješke, laptop s otvorenih desetak prozora i jedna žena. Ona koja do jutros nije znala o čemu bi pisala. 

Dogodi se to ponekad, u moru tema ponestane inspiracije.

Nije da se nema o čemu pisati, nije da je svijet stao i da se život uvukao sam u sebe, pa su muze presušile, već dođu tako dani kad ti je dovoljno samo biti. Ne pričati puno, ne mudrovati, ne pametovati, već samo disati.

A onda mi je pogled pao na vazu s narcisama. Darak mamine prijateljice, nama objema, da sve tri zajedno proslavimo proljeće.

Duga je i grda zima iza nas. Puno nevolja i previranja i izazova. Sve smo to progurale, hrabro, s osmijehom na licu i u najvećim bolima. Svaka je nosila svoje breme i nije dala da je sruši.

Tri različite žene, tri posve drugačije životne priče, isprepletene a opet svoje.

Jedna je imala tri moždana udara, a i dalje radi, živi, bori se i donosi narcise. Drugoj je dijete bolovalo cijelu zimu i za dlaku izbijeglo odlazak na drugi svijet, trećoj su se izmiješale neke čudne karte pa je razmišljajući kako se to iznova uči živjeti, zahvaljivala samo što se provukla kroz ušicu igle.

Sve tri zaista imaju na čemu biti zahvalne i zbog čega slaviti proljeće.

Promatram ljude oko sebe i njihovu filozofiju. Svi nešto narogušeno prigovaraju, svi se žale, svi upiru prstom. Novinske stupce pune ružne i loše vijesti, a na ono dobro svi odmahnu rukom i kažu – Slučajno je.

Ali nije. Nema slučajnosti u dobrim stvarima, samo ih mnogi uzimaju zdravo za gotovo. Navikli da vide loše, programirani da se opterečuju samo ružnim, zaboravili su da postoje lijepe stvari, da je život dar, da je pun boja baš poput vaze s narcisama. Da ima arome i bogatstvo i čaroliju.

“Život je tako nepravedan prema meni!” – mnogi izvikuju.

“Nemam novaca, nemam posao kakav želim, nemam partnera kakvog zaslužujem, nemam zdravlje, nemam kuću, nemam, nemam, nemam…”

A imaju vid i sluh i zdrave ruke i noge, dišu, razmišljaju, osjećaju. Imaju obitelj, krov nad glavom, deku kojom se uvečer pokriju da im bude toplo. Imaju prijatelje i jutarnju kavu, imaju sve vrijeme svijeta pred sobom da postanu najbolja verzija sebe, ali ne vide to jer to ne žele vidjeti. Lakše je kriviti nekog drugog.

Žena s narcisama

A onda nasuprot njih sjedne žena koja je imala tri moždana udara.

Ne jedan. Tri. Nasmije se, kaže kako joj je danas divan dan, kako je samo poželjela šalicu kave sa svojom prijateljicom i kako ima divnog cvijeća s kojim želi nekome uljepšati dan. Kaže kako je sretna jer je poštar donio račune, pa su oboje stajali kraj njene ograde i divili se proljetnom cvijeću. Kaže kako je zahvalna što živi u ovom dobu pa može samo jednim prekidačem upaliti svjetlo, otvoriti vodu, uključiti grijanje. Kako razmišlja da u dogledno vrijeme posluša kčerku i ugradi perilicu suđa i kako je sretna, jer je ovdje.

“Kako neću biti sretna? Pa dobila sam najljepši dar, još jedan novi dan. Dan s vama i dan s mojom obitelji.”

Ostaneš bez teksta, shvatiš kako si blesava i nezahvalana dok tako promatraš ženu koja je prošla kalvariju i koja život jednostavno gleda na drugačiji način.

Ne kuka, ne prigovara, ne pobjesni kada dođu računi već se veseli časkanju s poštarom. Ne mrglja zbog skupog goriva, ne kuka što je penzija mala i ne krivi nikog za ništa. Nije ljuta na svijet jer je imala moždani, ne krivi nikoga za to što joj se dogodilo.

I to što je dva put iznova učila hodati i govoriti, u njoj ne budi ljutnju već zahvalnost. Zahvalost što je preživjela. I misli kako su ti udari bili najveći dar, jer su je promijenili, jer su joj otvorili oči i jer su je naučili da uživa u životu.

Promijenila je sve, od pogleda na obitelj, poslove, susjede i prijatelje, percepciju sebe, svog tijela i zdravlja, prehrane, kretanja i bivanja.

Sada je mirna i stalno se smije. Uvijek ima neku dosjetku i u svemu vidi pozitivu.

Žena s narcisama. Nakon tri moždana udara.

A ti kažeš da ti je teško i da imaš probleme?

Rekla bih, da sam blagoslovljena jer je dio mog života, jer je prijateljica baš moje mame, jer je sa svojim iskustvima izvukla najbolje iz mene i toliko me mnogo naučila, a da to ni ne zna.

Život je dar. Mi odlučujemo hoćemo li ga kao takvog doživjeti ili ćemo odabrati živjeti svoj osobni pakao.

Svakog jutra dobivamo novu priliku. Na nama je što čemo učiniti s njom. I hoćemo li slaviti proljeće.


Mariju pratite na njenom Facebook fan pageu i Instagramu 


 

Komentari