Frane Herenda - pisac koji nas je privukao i šarmom i stilom
Očima poznatih Popularno

Frane Herenda – pisac koji nas je privukao i šarmom i stilom

Nakon popriličnog broja intervjua s poznatim i zanimljivim damama, ulovila sam jednog markatnog gospodina i to na prepad. Doslovno sam mu uletjela sa spikom o intervju-u i rekla – Hej, ne prihvaćam ne kao odgovor! Nakon smijeha i zezanja, pristao je odgovoriti na nekoliko mojih pitanja. On je Frane Herenda, pisac, kolumnist, predavač i prije svega vrlo interesantan i načitani sugovornik. 

Upoznajmo ga!

Tko je Frane privatno? Što voli, što ga zabavlja, što čita, ima li neki hobi, bavi li se sportom? Sve nam reci?

Čitam koliko god stignem, iako sam se cijeli život bavio karateom, prije nekoliko mjeseci otkrio sam plivanje, pa nastojim u bazenu otplivati svaki dan.

Gdje leže tvoji književni počeci?

S petnaest godina sam počeo pisati priče i pjesme, pobjeđivao na LIDRANO natjecanjima… nas nekoliko je u drugom srednje osnovalo gimnazijski časopis, imali smo super ekipu, entuzijastičnu, pisali smo o alternativnim temama. U trećem srednje sam počeo pisati za dnevne novine. I nakon desetaka i desetaka tekstova kao honorarac, ipak sam upisao farmaciju.

Autor si čak tri knjige i zbirke pjesama, reci mi koliko je teško izdati knjigu u Hrvatskoj i osjećaš li da su domaći autori još uvijek u sjeni stranih?

Imao sam sreću zapravo. Kako je prva verzija onog što će kasnije postati „1202.“ bila u finalu za VBZ nagradu za neobjavljeni roman, Profil ga je htio tiskati. No meni se više nije sviđao, sve sam bacio i krenuo nanovo proučavati i pisati.

Kako si se odlučio na pisanje povijesnog romana? Saznanja sam da je nastajao više od desetljeća, jesi li morao mnogo istraživati za potrebe romana i da li bi se ponovno odvažio na tako kompleksan projekt?

Volim reć da autor ne bira roman, nego roman autora. Tvoje je samo hoćeš li prihvatiti izazov i napisati ga. Kad sam dobio u ruke priče francuskih vitezova, stvarnih ljudi koji su opsjedali Zadar prije 800 godina, znao sam da to mora biti napisano. Da taj događaj od velike važnosti za cijelu tadašnju Europu, jer prokleto je od strane 40 000 Francuza za uništenje kršćanskih gradova, mora biti uobličen u tekst koji će pokušati zainteresirati širu publiku.

Ne znam kad bih se opet sam odlučio za takav projekt, ali volim povijesne teme. Siguran sam, ako je suđeno, naći će me još jedna povijesna tema.

Kakav je tvoj pogled na ljubav? U „Sobi 909“ dao si nam priču o površnom junaku koji svoju ljubavnu priču gleda kroz seks, ima li tebe u tom „negativcu“ ili je samo glavni junak dobra preslika današnjeg površnog društva gdje se ljubav ne živi već samo konzumira?

On zapravo meni nije negativac, samo je anti-junak koji još nije sazrio, ali ima potencijala za razvoj. Trenutno ne vidim sebe nimalo u njemu, no možda, kad sam bio na početku korporativne karijere, u trenu u kojem je on sad, možda smo imali više sličnosti nego što bih si htio priznati.

Što se tiče mog odnosa prema ljubavi, iako volim pisati okrutne priče i završetke, zapravo sam romantik koji je sposoban voljeti dubinski jednu ženu, koja će mi istovremeno biti i muza i najveći kritičar. Vjerujem u slobodu u tom odnosu, o tome glavni lik i govori, o slobodi da budeš ono što jesi. U vezama se često bojimo reći što želimo i mislimo, misleći da će nam ljubav biti uskraćena. A tek tada nastupa prava povezanost. A normalno je i da se naše želje mijenjaju i da postajemo nove osobe. Uz pravu komunikaciju, moguće je da se razvijamo zajedno.

Vjeruješ li da prava ljubav pobjeđuje sve životne prepreke?

Mislim dvije stvari o ljubavi – da evolucija nije računala da ćemo nekad htjeti voljeti drugu osobu dugo godina, i da svi urešeni sustavi odlaze u kaos pod utjecajem entropije. Dakle, dugotrajna veza i dugotrajna ljubav nisu laki, potrebno je poznavati sebe i ulagati puno energije za održanje. Ali dugotrajni odnosi, u kojima imamo slobodu biti što jesmo, u kojem se možemo mijenjati, vrijede utroška energije. Ipak, sve se događa s razlogom.

Frane Herenda - pisac koji nas je privukao i šarmom i stilom

Najdraži lik iz tvojih knjiga / romana je…        

Najdraži lik iz mojih romana je svakako Ona iz Sobe 909 a za njom odmah Chionia. Obje su moćne, samopouzdane, hrabre a opet ranjiva i prikriveno željne ljubavi.

Je li koja od ovih junakinja utemeljena na stvarnoj osobi?

Sve su utemeljene na stvarnim osobama, ali su opet – svoje. U njih mogu biti utkane, stvarne osobe, ali one su do kraja oba romana, zaživjele vlastitim životima.

Jesu li žene u tvojim romanima prikrivene, žestoke feministice?

Pa u neku ruku i jesu žestoke feministice. Jesu, traže svoje u svijetu koji im to zabranjuje, Chionia u samostanu prije 800 godina, Ona u muškom korporativnom svijetu. I zato su iznivelirale razlike, poništile odnos moći, prenoseći bitku na teren na kojem se one bolje osjećaju. Chionia u zabranjenoj ljubavi s osjećajima prikrivenim pod hladnoćom i okrutnošću, a Ona tako da je postala aktivna i jaka upravo dovevši se u samo površno gledano pasivni, podređeni položaj, s povezom na očima u nepoznatoj sobi.

Pišeš kolumne i blogaš, gdje crpiš inspiraciju?

Netko je rekao da je sve što postoji vrijedno pažnje onoga tko piše. Trenutak inspiracije, nešto poput sitnih dnevnih prosvjetljenja – to su trenuci i motivacija za pisanje.

Kad bi svoj život mogao pretočiti u jednu moćnu misao ili citat, kako bi taj citat glasio?

Ah, to mi je kao kad te Human Resource pita na razgovoru za posao da se opišeš jednom riječju ili rečenicom J. Možda…

U potrazi za mirom, susrećemo samo nemir. Mir je ondje gdje jesi, ne ondje gdje želiš biti.

Završio si farmaciju, dugo se bavio marketingom, a sad najviše pišeš, putuješ i predaješ, koji je od ovih poslova ipak tvoja najveća ljubav i razmišljaš li da se okušaš i u nekoj posve novoj poslovnoj grani?

A ne hvala. Sasvim dovoljno toga. Mislim da je bolje nastojati biti što bolji u ovom čime se već bavim. Najveća ljubav je svakako pisanje, a najbitnije i najodgovornije – rad s pacijentima.

Frane Herenda - pisac koji nas je privukao i šarmom i stilom

Sreća je za tebe?

Moja obitelj i sloboda da pišem.

Misao za kraj, da možeš promijeniti samo jednu stvar na planeti, što bi to bilo i zašto?

Jedna riječ? Hm… Trump? Našu vladu i sve političare? Izbrisati Facebook iz postojanja?


Franu možete pratiti putem njegovog weba – FraneHerenda.com i Facebook stranici Soba 909


Foto: Šime Eškinja

Komentari

Neki baner