Danas je možda grozan dan, ali sutra će biti bolje, Ljudi odu, uspomene ostaju a zbogom je ponekad zauvijek, Nikada nisam bila dobra u oproštajima...
Cafe

Ljudi odu, uspomene ostaju a zbogom je ponekad zauvijek

Život me nikada nije pripremio na svoje paradokse. Potrebno je iskustvo da shvatiš kako je moguće biti usamljen u nečijem naručju, istovremeno biti pun i prazan, biti uzbuđen i u strahu.

Nisam bila spremna na to da ponekad dom postane osoba, a ne mjesto. A kad ta osoba ode, zaista se možemo osjetiti kao beskućnici, bez obzira na to gdje bili.

Nisam znala.

Nisam znala da bi ljudi tako lagali. Nisam znala da ljudi zbilja mogu nešto misliti kad kažu, ali se predomisle kad se neke stvari promijene. Iako to nije bila velika laž, za mene je bila užasna. Kako istina može biti promjenjiva?

Nikada nisam mogla znati.

Mislila sam da će vrijeme biti na mojoj strani. Ali sam otkrila da iako stvari i ljudi odu, uspomene ostanu. Vrijeme te ostavi s prošlosti i njenom prašinom. Koliko god daleko ideš, to te sve slijedi. Na tebi je da pometeš prašinu prije nego te zakopa.

Nisam to znala.

Nisam znala da je zbogom ponekad zauvijek- ne u smislu smrti, nego u smislu promjene.

Ponekad se ni ne oprostiš s najboljim prijateljem ili osobom u koju si zaljubljena jer oboje se toliko promijenite da ljudi koji ste bili nestanu.

Nisam shvaćala da je svaki trenutak kao val koji sve nosi i ispire. Stvari koje odnosi se izgube u vremenu. Ako ostaneš čekati, riskiraš da čekaš zauvijek.

Nepostojanost života sam oduvijek poznavala, ali nisam mogla znati kako će zbogom koje si nismo rekli ostati urezano u mojoj srži.

Izvor: Z&S

Komentari

Neki baner