Tuđi su osmjesi vrlo često varljivi. Zašto?, Različito, a isto...
Cafe

Različito, a isto…

Evo me u oblacima! I kada to kažem, ne mislim onako figurativno “u oblacima“. Mislim, evo me doslovno u oblacima. Vraćam se kući sa službenog  puta. Volim iskoristiti tih nekoliko sati u zrakoplovu za čitanje ili pisanje.

Kada sam započela, htjela sam ustvari pisati o sasvim jednoj drugoj temi. U skladu s oblacima oko mene. Misli su, ipak, krenule u drugom smjeru! Neposredno pred moj službeni put, nizale su se loše vijesti jedna za drugom! Bili smo svjedoci tragičnih događaja na Novom Zelandu. Šokirali se smrću studentice čije je tijelo 19 godina bilo skriveno u škrinji. U nevjerici čitali o ocu koji je bacio djecu s kata kuće. Na vijestima ubojstava, pljačke i korumpirani političari. U ovom trenutku je toliko negativnosti u svijetu. Otvorene mržnje i svakodnevnih tragedija!

I kao da nema dovoljno zla oko nas sve je više ljudi s nultom tolerancijom na različito. Bez poštovanja prema drukčijem.

Gledam ljude koji mrze druge ljude zbog vjere. Kakve li ironije! Ima li uopće vjere koja opravdava mržnju drugog ljudskog bića?

Gledam ljude koji s visoka gledaju, one s manje završene škole od njih. Pri tom se predstavljaju titulom, umjesto imenom i ne propuštaju priliku naglasiti da su zbog prefiksa „vrjedniji“.

Gledam ljude koji misle da netko manje vrijedi jer zarađuje manje.

Gledam ljude koji se rugaju onima koji su deblji, mršaviji, većeg nosa ili premalih grudi.

Gledam ljude koji se podsmjehuju osobama s različitim uvjerenjima od njihovih. Ne prihvaćaju niti toleriraju objašnjenja, dokaze ili primjere koje tim uvjerenjima idu u prilog.

Gledam ljude koji se rugaju ljepšima od sebe, tvrdeći da su zasigurno glupi. Jer naravno, ljepota i mozak su nespojivi.

Gledam ljude koji od osoba s invaliditetom okreću glavu pri slučajnom susretu. I iako skrivaju pogled, ne uspijevaju pri tom skriti nelagodu.

Gledam ljude koji upiru prstom u one druge boje kože. Kao da ta boja određuje stupanj ljudskosti.

Gledam u čudu i ne vjerujem što vidim! Svijet pun predrasuda prema različitom! Sve što nije identično njima, ljudi se ne žele niti potruditi upoznati. Oni su mjerilo savršenosti, svi drugi tek blijede sjene.

Gledam i ljuti me! I ne razumijem. Ne razumijem kako su takve stvari moguće u doba razvijene tehnologije i dostupnosti informacija. U životu sam upoznala toliko od mene naoko različitih ljudi, koji su dijelili iste stavove kao ja. Različiti, a isti. Ne razumijem ljude koji generaliziraju naciju, vjeru ili boju kože. Ne dovode li baš takve svakodnevne predrasude i mržnje do onih velikih tragedija s početka teksta? Ponekad mi se čini da nema nade.

Različito, a isto...

A onda ipak…

Da vam objasnim, za trenutak, zašto volim putovati! Zašto volim ove oblake oko sebe i ne poludim na mravinjak u zračnim lukama. Volim ih jer upoznajem RAZLIČITE zemlje, RAZLIČITE kulture, RAZLIČITE ljude…

Dok pokušavam pri tom, odvojiti vlastitu kulturnu pozadinu, uklopiti se i upiti domaću kulturu u inozemstvu, podsjetim se koliko je dobroga u svijetu. Koliko je različitost veličanstvena. U ovih 5 dana, naporno sam radila. Ali sam i stekla neka nova poznanstva. Upoznala vrijedne ljude koji su me oduševili svojom skromnošću, velikodušnošću i svojim znanjem! Od kojih sam naučila mnogo, a nadam se i oni od mene.

Kada odbacimo predrasude i otvorimo se prema različitom, otkrit ćemo koliko je svijet zapravo izvanredno mjesto. Puno izvanrednih ljudi. I dok mi se oči polagano sklapaju od umora, osjećam olakšanje. Ovakvi susreti mi vrate vjeru u ljude! Putovanja me uvijek podsjete da slavim upravo te različitosti od kojih mnogi bježe!

Toplo vam preporučujem da učinite isto.

Komentari

Neki baner