Jeste li primijetili da vas ljudi često žele svrstati u neku poznatu ladicu? Žele da se izjasnite gdje točno pripadate, u koga ili u što vjerujete, misleći da će vas tako bolje upoznati i da će na osnovi onoga kako se sami deklarirate odmah moći znati s kim imaju posla.

Takvi ljudi uglavnom njeguju forme, a ne sadržaje.

Jer, svijetu se možemo predstavljati kako god poželimo. Možemo se pretvarati, glumatati, svrstavati u neke općeprihvaćene modele, govoriti za sebe da smo ovo ili ono, a da pritom to uopće ne živimo. U današnje vrijeme kada su etički i moralni principi u krizi, prevladava sveopće licemjerje.

U našem se društvu većina ljudi deklarira kao vjernici i katolici čije učenje počiva na ljubavi, dobroti, razumijevanju i ostalim vrlinama, pa opet vidimo enorman broj hejt komentara ispod članaka u kojima se osuđuje, izruguje i najbrutalnije vrijeđa svatko s drugačijim razmišljanjem ili vjerovanjem. Svatko s putem drugačijim od onoga kojega oni razumiju, na kojega su navikli i kojega su izabrali za sebe, u konačnici.

To što smo se deklarirali kao vjernik ili u rubrici na fejsu označili da smo katolik ne znači baš ništa onome koji shvaća da je život puno više od nekakvog svrstavanja u okvire i onome kojemu je važnije tko ti jesi u praksi, u susretu s ljudima i u stvarnim situacijama koje te navode na razne reakcije, kušnje i na testiranje te iste rubrike koju si jednim klikom označio u info boxu na nekoj društvenoj mreži.

Možemo se složiti da postoje mnogi koji jedno govore, drugo rade, a treće misle.

Zato se i susrećemo s onima koji se smatraju vjernicima i nose simbole oko vrata, a da pritom odustaju na prvoj prepreci, grade svoju sreću na tuđoj nesreći, lažu i varaju u svakoj drugoj prilici ili šire mržnju među ljudima, kao i s onima koji nikada nisu zakoračili u crkvu niti su se priklonili nekoj ideologiji, ali svojim činjenjima ostavljaju ovaj svijet boljim mjestom.

S druge strane, imamo primjerice i one koji se smatraju liberalima, one koji prihvaćaju nove trendove, zagovaraju jednakost i poštuju slobodu izbora. Osim ako je taj izbor biti član neke političke stranke. Tada ste odjednom nazadni kromanjonac koji nije sposoban suvislo djelovati.

Mnogi „liberali“ tako podržavaju sve ono sto je drugačije, osim ako je to odlazak u crkvu u 21. stoljeću.

Mnogi „liberali“ tako prihvaćaju različitosti, osim ako se ta različitost ogleda u tome da ste zadrti kromanjonac od maloprije. Tada bi vas takvi „liberali“ najradije ušutkali i uskratili vam ista ona prava za koja se tobože zalažu.

Riječi i djela trebali bi govoriti isto

I zato, niste dobročinitelj samo zato što ste se učlanili se u neku humanitarnu udrugu.

Niste dobar ljubavnik samo zato što pričate o ljubavi i prodajete slatkorječive floskule, dok vam djela govore suprotno.

Ne čini vas vjernikom, liberalom niti bilo kojom drugom definiranom skupinom na ovom svijetu puko stavljanje u pojedine kalupe. Te etikete ne znače baš ništa.

Djela vam se broje. Ne karirane košulje ili krznene bunde. Ne pečat na svjedodžbi i logo na stranačkoj iskaznici. Ne potpis na tvojoj odjeći, nego onaj koji ostaviš za svoga života.

I ne trebaš se svrstavati u ladice. Nema nikakve potrebe za tim. Tvoja djela reći će mi tko si.

Komentari