Ne moraš zaboraviti svoju prošlost, samo je moraš ostaviti iza sebe
Osobni razvoj

Ne moraš zaboraviti svoju prošlost, samo je moraš ostaviti iza sebe

Tvoja prošlost je točno to – prošlost.

Trenuci koji su se prije dogodili, sjećanja, gradovi koje si posjetila, pogreške i odluke koje si napravila. Zove se prošlost s razlogom. Nešto što je došlo i prošlo, iza tebe je, pogled u retrovizoru.

Ali je i dalje važna.

Neki ljudi misle da treba zaboraviti prošlost. Zaboraviti sve one izgovorene “volim te”, zaboraviti bolna sjećanja na ljubavi, zaboraviti kako si se osjećala i što si izgovorila, dobro ili loše. Ali nisu u pravu.

Prašlost ne treba zaboraviti. na neki način, treba je slaviti.

Ovo nas prošlost uči: kako smo se razvili, što smo naučili, ljudi koji su nas oblikovali, osoba koja smo postali. A to je važno.

Ako zakopaš prošlost, ne možeš učiti od svojih pogrešaka, ne možeš potvrditi svoje osjećaje, ne možeš dalje rasti. Ne, ne moraš se grčevito držati prošlosti, ona ne mora biti kao okovi oko tvojih gležnjeva. Ali moraš je zapamtiti, prihvatiti ono što te je naučila i kako ti može pomoći.

Moraš izabrati da prošlost ostaviš iza sebe, ali je nikad nemoj zaboraviti.

Umjesto toga, čuvaj njene lekcije i sretna sjećanja blizu svog srca, neka te to preobrazi u još bolju osobu.

Nema razloga da i dalje sa sobom nosiš svaki prošli trenutak koji si požalila i sjećanje na bol. Ali ima razloga da to pamtiš – da se opet ne ponovi, da se zaštitiš, da budeš svjesna.

I kada se sve to dogodi, ostavi iza sebe sve neprežaljeno, sve što ti je bilo bolno.

Rješi se tog tereta. Nemoj zaboraviti sve što te je prošlost naučila, ali nemoj joj dozvoliti da ti ogradi srece bodljikavom žicom i gorčinom.

Uvijek će postojati male stvari kao podsjetnik na voljene osobe, navike osoba koje više nisu s nama, ili misli koje te podsjećaju na nekog koga si poznavala, ili na mjesto gdje si bila.

Uvijek ćeš imati djelove svoje prošlosti, male djelove svake osobe koju si ikad voljela i poljubila.

Ali to je ono što je lijepo kod prošlosti – ona te gradi.

I bez nje ne bi bila ista osoba. I ne možeš je zaboraviti, samo je malo gurni u stranu. Ne možeš se nje držati toliko snažno da ti prsti izblijede.

Moraš pronaći sredinu. Mjesto prihvaćanja i sjećanja, ali i mjesto slobode. Mjesto koje zna tko si bila, ali gleda u budućnost, i veseli se tome kakva ćeš osoba uskoro postati.

Izvor: Z&S

Komentari

Neki baner