Kad biraš sebe, budi autentičan!
Osobni razvoj

Kad biraš sebe, budi autentičan!

Vjerujem da smo se svi, više-manje, barem jednom našli u odnosu za koji smo znali da nije najzdraviji za nas. Partnerski, prijateljski, poslovni, odnos s roditeljima… dodajte koji je vaš. Isto tako, vjerujem da su nam tada osobe sa strane, one koje nas najduže ili najbolje poznaju govorile i ukazivale na štetnost tog odnosa za nas.

To zna ići na živce, zar ne?

I meni je išlo. Jako! Svi su tada bili pametniji od mene. Kako netko drugi može vidjeti i znati što je najbolje za mene – mislila bih u sebi ljutito?

Zapravo, oni ne mogu znati što je najbolje za tebe, vas, mene, oni nam mogu subjektivno, kroz vlastito iskustvo, pokušati pomoći. I to je lijepo. To pokazuje njihovu simpatiju prema nama, njihov pokušaj da nam pomognu kako bismo se osjećali bolje. Ponekad tek kasnije spoznamo veliki značaj tih osoba, kao i njihovih uzaludnih pokušaja „drmanja“ našeg mozga – tada.

Proživljeno iskustvo je osobno i jedinstveno, stoga ne treba uvijek nuditi savjete, osim naravno, ako nas osoba s druge strane isto ne zatraži sama.

Ono što želim naglasiti je sljedeće:

U kaotičnim životnim periodima, onima u kojima zaboravimo na same sebe i tko smo zaista, nemamo uvijek potrebu slušati tuđa mišljenja i praktične savjete. Ono što tada trebamo je (možda?) samo prisutnost bliske nam osobe.

Slušati nekoga znači biti tu, biti prisutan (ne samo fizički!). Pokušati razumjeti osobu sa svim mislima, osjećajima i izborima koji ju prate, a osuđivanje isključiti iz priče. Jedno je empatija, a drugo je simpatija. Sasvim je OK oboje. Kada vam je stalo do neke osobe, a ona se trenutno osjeća loše, tada je prirodno željeti da se ona osjeća bolje, tada joj nudite pomoć i savjetujete ju. Sve je ovo dobro u teoriji, no u praksi (vraćam se na početak), kada smo izgubljeni u vlastitom labirintu misli koje stvaraju buku u glavi, često ne možemo slušati savjete što i kako dalje. Što onda napraviti?

Naslov je usmjeren na nas – tebe dragi čitatelju, mene, sve koji se u njemu prepoznaju… i zato ovoga puta izaberi sebe! Za neke je stvari potrebno vrijeme. Odlazak iz toksičnih, kaotičnih odnosa, u koje je uloženo puno truda i ljubavi, možda nekome nije lak, a posebno onda kada smo po putu izgubili sebe. Izgubili svoje vrijednosti i jednostavno se više ne prepoznajemo.

Tada je naš posao duplo veći – otići i pronaći ponovno sebe. No, dobra je stvar da smo tu negdje, ali smo se, svatko iz svog razloga, učinili manjima nego što uistinu jesmo. Da, nije nas nitko oko nas doveo do toga, nesvjesno (ponekad i svjesno!) smo sami to napravili. I tu je potreban prostor i vrijeme za pronalazak mira i tišine.

Trenutak da ponovno čujemo svoj unutarnji glas.

On je nježan, tih, lako je prijeći preko njega i potpuno ga ignorirati. No, taj glas je autentičan i trebamo ga slušati, a da bismo ga čuli, potrebno je utišati sve izvanjsko što nas više ne ispunjava, što nas koči, što nas „povlači“ prema dolje, što ne dozvoljava našim potencijalima razvoj. Onda nastupi vrijeme osvještavanja.

Svjesnost je najveće sredstvo za promjenu. I prihvaćanje. Razmislite na trenutak, ima li promjene bez prvotnog prihvaćanja onoga što je mijenjati potrebno? Prihvaćanje odgovornosti za vlastite izbore je individualna stvar i sada dosta generalno pišem, ali vjerujem da će se svatko, temeljem svojeg iskustva, znati pronaći. Osjećaji su stvarni i trebamo ih autentično proživljavati. Život često traži od nas da se osjećamo loše nakon razočarenja nekim ili nečim i to si trebamo dopustiti. Vrijeme čini svoje, da, ali važno je da mu pomognemo.

Najbolji lijek za ponovni pronalazak sebe, onog istinskog sebe, sa svim vrlinama i manama, kao i vrijednostima koje nas vode kroz život, a koje smo možda zaboravili i gazili – je biti sam sa sobom. Sa svojim mislima, željama, strahovima, planovima, ljutnjama, spoznajama, maštanjima. Dopustiti si proživjeti svaki od osjećaja bez da ih zaključamo duboko u sebe. Tako se bude autentičan i tako se nauči puštati sve ono što nam ometa naš mir. Ljekovito je, vjeruj!

I za kraj, sjetite se da svi prolazimo uspone i padove, sretne trenutke, ali i trnovit put.

U oba nam je slučaja potrebna bliska osoba, rame za plakanje, najnježnija ruka u svemiru, netko s kim ćemo se moći smijati do suza. Možda i njezin savjet, ali onaj pravi savjet, od svih ponuđenih, pronaći ćete sami sa sobom. Pronaći ćete ga kada stisnete pauzu, zastanete na tren, pronađete mir i dozvolite sebi biti autentični. Onaj jedan savjet koji će vas pogurati u pravom smjeru…

Komentari

Neki baner