Pretpostavke; bolest današnjice
Cafe Popularno

Pretpostavke; bolest današnjice

Imaš li dečka? Kad ćeš se udati? Kad misliš imati djecu? Zašto imaš samo jedno dijete? Zašto imaš četvero djece?

Poznato?

Pretpostavljate da je netko nesretan jer je sam. Vi ste se udali s 22. Sretni ste! Čestitam! To još uvijek ne znači, da bi isti recept kod drugih dao isti rezultat! Ne znači niti da svi ostali to žele. Vjerovali ili ne postoje ljudi, koji žele provesti neko ili cijelo vrijeme sami. I uživaju u tome. Postoje i oni koji bi možda htjeli biti s nekim. Ne žele pri tome biti s bilo kim, nego s onim pravim. Kompromis im nije opcija. Ne boje se da će zauvijek ostati sami! Ustvari, radije bi bili sami, nego s nekim krivim. Samo da zadovolje formu.

O kojoj god skupini da se radi, vjerujte, konstatacija „sam = nesretan“, je neumjesna. Pa premda i bila točna. Ustvari baš tada kada je točna, je još neumjesnija. Ako netko i jeste nesretan jer je sam, treba li mu baš vaše podsjećanje na to?

Pretpostavljate da činite dobro djelo kad pitate nekoga zašto nema djecu.

Vršnjaci ste, a vaši su već u školi. Vrijeme prolazi. Biološki sat otkucava. Mislite. I kažete. Odlazite ponosni, puni sebe! Sad će se zamisliti i pokrenuti, mislite. Nije vam niti palo na pamet da ako nečiji biološki sat zaista otkucava, možda to ne želi čuti još jednom. Razmislite samo za trenutak, da postoji mogućnost da ste to rekli nekom tko obožava djecu. Tko ih je oduvijek htio. Osobi koja ih pokušava imati, ali ne može.

Možda je imala već nekoliko spontanih. Ili je pokušala ići na umjetnu oplodnju. Ni to nije uspjelo. Svoju priču drži za sebe. Prebolno joj je pričati o tome. Proguta knedlu svaki put kad je pitaju što čeka. Ovlaš vam se nasmije uz nekakvu unaprijed smišljenu rečenicu. Pokušava biti pristojna. Iako vi to niste.  A kad se okrenete briše suzu da je ne primijetite. Ponosni na sebe, još uvijek?

Čak i ako može imati dijete,  postoji realna mogućnost da taj netko, ne želi djecu u tom trenutku. Ili uopće. Ono što je bio najbolji izbor za vas, ne mora biti za sve druge.

Vi se iščuđavate kako netko može imati četvero ili više djece, a to je možda nečija životna želja. Ako im mogu pružiti kvalitetan život i bezgraničnu ljubav, tko ima pravo o tome suditi? Vi, možda?

Pretpostavljate da su oni koji imaju jedno dijete sebični?

Kažete jedinac, bit će razmažen! Nikad niste vidjeli sebično ili razmaženo dijete koje ima braću i sestre?  Jeste li možda pomislili, bar za trenutak, da je to jedno dijete, njihovo čudo? Možda su ga jedva dobili. Možda taj njihov jedinac, silno želi imati bracu ili seku, a njima se srce slama jer znaju da ih nikad neće dobiti. Oduvijek su htjeli veliku obitelj, a ne mogu je imati.

Čak i onda kada su se svjesno, sami na to odlučili, tko ste vi da odlučujete koji je broj djece optimalan za sreću?

Nitko nema pravo komentirati i propitivati tuđe životne odluke. Još manje, sebe postavljati za standard.

Kako će netko voditi vlastiti život stvar je osobnog izbora. Ili životnih okolnosti.

Svatko ima svoju jedinstvenu priču. Kada postavljate pitanja s početka teksta, zadirete u nečiju privatnost. U nečiju intimnu priču koju je možda, taj netko želio zadržati za sebe. I na to ima apsolutno pravo. Nemate mu pravo to oduzeti.

Ako ste se odlučili na brak i djecu u ranim dvadesetima, „kasnim“ tridesetima, četrdesetima ili želite biti zauvijek sami, s ili bez djece… to je posve u redu!

Nitko se ne bi trebao ispričavati, opravdavati ili objašnjavati svoje životne  odluke. Baš kao što  nitko ne bi trebao svoj način života nametati drugima, kao jedini ispravan!

Komentari

Neki baner