Je li žena manje žena ako nije uvijek dama, a muškarac manje muškarac ako nije uvijek jak?
Cafe

Je li žena manje žena ako nije uvijek dama, a muškarac manje muškarac ako nije uvijek jak?

Već nas od malenih nogu uče kakva je, ma zapravo, kakva bi trebala biti žena, a kakav muškarac. Žena treba biti fina, pristojna, nježna. Žena mora držati do sebe. Zna se koji su kućanski poslovi namijenjeni ženi, a koji muškarcu. Isto tako, muškarac uvijek treba biti jak, on treba biti oslonac i skrbiti za svoju obitelj.

I da, slažem se da moramo držati do sebe, ne samo mi žene već i muškarci, ali onda se čovjek zapita – ako baš u svakom trenutku moram paziti kako izgledam, kad ću pobogu živjeti?

Jesam li manje žena ako odem do dućana izgledajući poput izmorene, raščupane vreće krumpira? Jesam li manje žena ako s vremena na vrijeme zaboravim obrijat’ noge ili oprat’ kosu? Okej, ovo zaboravim je izgovor, ponekad mi se jednostavno ne da. Što ako mi netko digne tlak pa mi izleti psovka, jesam li i onda manje žena?

Što ako ne znam kuhati?! Imam li uopće šanse ispuniti svoju žensku ulogu na ovome svijetu?

Jesam li manje žena ako umjesto skupog jela u finom restoranu odaberem kebab ili ćevape s lukom? Jesam li manje žena ako umjesto pristojnog kafića odaberem pivo kod frendice na kauču, izgledajući poput raščupane vreće krumpira? Ma k vragu, znalo se desit’ da počnem dan s pivom, izgledajući poput raščupane vreće krumpira.

I nemojte sad misliti da iz dana u dan hodam po svijetu masne kose, s dlakama kakvima bi se i Grinch divio, te smrdim po luku i pivi. Ja za sebe mogu reć’ da sam ženskasta žena, obožavam i šminku i odjeću, obožavam lijepo izgledati, odlaziti na lijepa i fina mjesta. Volim čak i rozu boju i šljokice, a mislim da nema ničeg ženskastijeg od toga, ali stari moj, ne volim uvijek biti ženskasta.

Ponekad želim biti samo čovjek kojeg nije strah priuštiti si male životne užitke, a pod te užitke mislim da ne brineš tko će te kakvu i kad vidjet’, ili da ne brojiš baš svaku kaloriju koju pojedeš, da možeš guštati u burgeru bez straha da će ti se to sad „primiti“. Ovo sam sad napisala kao da inače brojim kalorije, ali dobro, nema veze. Iznenadili biste se koliko sranja mogu pojest’ bez da se osjećam krivo zbog toga. Zašto si se udebljala? A eto, zakazala mi grižnja savjest, a ti? Kako si ti?

Je li žena manje žena ako nije uvijek dama, a muškarac manje muškarac ako nije uvijek jak?

Vjerujem da ni muškarcima nije lako.

Vjerujem da ne mogu uvijek biti jaki i tu za tebe, skrbiti za tebe. Nitko to ni ne očekuje od njih, i to, naravno, govorim u svoje ime.

Znam da i muškarci mogu biti emotivni i plakati i da im može biti dosta svega. I to je u redu. Glupe su jedino ove predrasude da te to odmah čini papučarem, a nitko ne uzima u obzir da je mnogo lakše glumiti hladnog i nedodirljivog, a mnogo teže zaista pokazati emocije. To sad piše žena kojoj je teško pokazati emocije tako da imam ogromno poštovanje prema muškarcima koji ih uspiju pokazati bez da se osjećaju krivo ili slabo zbog toga.

Vjerujem i da mnogo puta ni sami ne znaju što i kako, a kao morali bi biti kamen oslonac, alfa i omega. Vjerujem da su zbunjeni, možda i neshvaćeni, vjerujem da su pod pritiskom. Jesu li zbog svega toga manje muškarci?

Možda. Možda smo i mi manje žene u očima drugih. Ali barem život ne prolazi kraj nas dok brinemo o standardima i predrasudama.

Barem znamo uživati u trenutku, a taj trenutak nam nitko ne može uzeti.

Komentari

Neki baner