Crtica mene
Stihovi

Crtica mene

Počelo je sve jednog jutra,
jednog jutra,
jednog jutra
s težinom u želucu
onaj osjećaj
da nešto nije sasvim u redu
da nije sasvim u redu.

I atomi kao da su preteške lopte
nakupine u teškom prostoru između
rebara i trbuha
i kao da težina svijeta
počiva upravo tamo.

Osjećaj poznat potpuno
u krivnju umočen;
osjećaj da su smrti skrivljene pod
mojim rukama,
dlanovima suhim.

Nakon toga jutra
osjećaj bi nestao
u lakoći popodneva
i vratio se opet
zamjenjen upravo tom istom
lakoćom.
Negdje u pozadini rupe iza mojih ušiju
i atlasa
i globus nerealnosti
bez zemalja i mora
bio bi tamo tako čudno poznat,
a opet tako čudno nepripadajući.

Razmišljam gdje pripadam
jer ne nalazim sebe i svoje misli, kretnje
nigdje
pa čak ni u sebi samoj,
ne nalazim ih u vlastitoj sobi,
stanu,
pa niti u odjeći koju
nosim.
Možda malo u tebi sanjam
i spavam mirno na tvojim prsima,
ali sasvim malo
čisto da ne osjetiš prodor mojih
misli
pa da ne zatruju i tebe;

Ako bih bježala kontinentima
i plovila rijekama
i penjala se planinama
možda bih pronašla sebe,
ali imam čitav jedan paket misli u setovima
koje šapću poluglasno da ni tamo nema mene;
Gdje se onda skriva taj identitet
koji zagovaram toliko čvrsto koliko stojim na vlastitim nogama?
Gdje su se prosule okrhotine mene
i gdje pod prisilom pokušavaju
rekombinirati čitavu cjelinu jednoga bića?

Ne znam stvarno,
a i pretpostavljam da se misli
da ima romantike u izgubljenosti,
da se skrivaju crvene ruže
umjesto krvi
u mojim arterijama
i da su se ponekad
pisali soneti zalutaloj polovici sebe; valjda.

Kao dijete prigušeno u tijelu starca
ponekad putokazi svijetle
amo tamo
i sasvim lijevo i malo čas desno
sasvim lijevo i malo čas desno.

I tako sjedim i promatram pero
koje u mojoj ruci stoji umjetno,
pa čak i nasađeno, nakaradno
te dok ga približavam vječno ispucalim
usnama
zamislim da ni mene jednoga dana neće biti
I to je baš skroz u redu.

Komentari

Neki baner