Pet do 12
Usputna misao

Pet do 12

U zadnje vrijeme stalno žurim. Možda i vi žurite? Razlog je uvijek tu. Uvijek isti. Žuri se jer se mora, i jer je posao koji nas hrani bitan. Žuri se i jer se želi ubrzati. Želimo uhvatiti vrijeme koje nam bježi. Ili mi bježimo od njega?

ALI.

Ali ponekad ne stignemo. Ne zato jer smo obećali da ćemo doći na vrijeme. Već zato što smo u obavezama, stvarnim obavezama.  Pet do 12 je i neću se žuriti. Stići ću ono što želim.

No u nekom trenutku nešto pukne. Prisiljeni smo stati. Možda zaglavljeni u prometu, jurcajući između dva sastanka, gledajući na sat i ludeći zbog pomisli da nećemo stići na vrijeme. S osjećajem da će stati svijet ako ne uspijemo. No hoće li? Hoće li se desiti nešto zbilja strašno?

Možda će biti dovoljno samo jedno – Oprostite, znate promet… I svi će samo suosjećajno klimnuti glavom. Jer i oni jure. I oni proživljavaju isto. I njima je život uguran u ludi raspored.

Možda nam život čini uslugu kad nas zaustavi negdje, u nekoj koloni. Tko zna kakav smo kaos pritom izbjegli? 

S tom misli i s jednom toplom porukom o življenju u trenutku, pozdravljam vas, sa željom da svi skupa usporimo. Da barem danas živimo bez prisile, da nam barem danas i sutra bude s puno ljubavi, radosti i užitka u življenju, a ne jurenju.

Radost malih stvari, radost zadnjih 5 do 12. Vjerujte mi, sve stignete. 

Komentari

Neki baner