Stereotipno življenje ili kako uhvatiti bika za rogove?
Crvena točka

Stereotipno življenje ili kako uhvatiti bika za rogove?

Ovako piše: morate imati zategnute mišice na nogama i rukama, pravilno držanje, ravan trbuh, baršunasto preplanulu kožu, nalakirane nokte, divnu frizuru, pravilan nos, pune usne, čvrstu guzu, cice push up….i onda ste lijepi, a bitno je da budete lijepi. Stajala sam dugo pred ogledalom i… onda se nekako nametnulo samo od sebe da je najbolje da se primim pospremanja.

I tako, sad čistim po kući! Kažu neki ljudi da samo budale pospremaju, jer treba uživati a ne čistiti. Ali, uživala sam dok sam pospremala. Kažu i da se može pojesti nešto “na brzinu”, umjesto da truneš u kuhinji. Ali, nisam trunula, osjećala sam se baš lijepo dok sam kuhala.

Kažu i da trebaš raditi stvari za sebe i zbog sebe, najbolje ono što te veseli i nadahnjuje.

Veseli me puno od onoga što se često spominje kao shit od posla. Nisam doduše sretna s ribanjem wecea, ali veseli me kad je čist. Ne volim peglati, ali niti hodati izgužvana.

Volim ustati rano ujutro i uhvatiti “bika za rogove”!

Sviđa mi se biti u trku, žuriti se i ne imati vremena za sve što bi željela. Volim planirati sve ono što neću stići napraviti, sviđa mi se kad me naljute i kad me razvesele, okey mi je što ne stignem svaki dan odmarati, piti kave s prijateljicama i sasvim mi je prihvatljivo što ne stignem gotovo niti jedan dan započeti po protokolu koji si sama isplaniram.
Moje prijateljice također nemaju svaki dan vremena za druženje, uz to ni ja nisam raspoložena za njih svaki dan.
Ne moram svaki dan vidjeti sve ljude koji su mi dragi.

Rado odstupim od svojih planova, ako se stvori valjan razlog, ali volim svoje obaveze i rado živim po planu.

Što fali slijediti životni raspored?

Udala sam se jer sam se zaljubila u čovjeka s kojim sam poželjela provesti život. Rodila sam dvoje djece jer sam ih željela. Radim svaki dan, puno radno vrijeme i volim svoj posao. Obožavam kuhati, volim pospremati i rado se družim s familijom i prijateljima. Moj život je stereotipan i sasvim sam sretna u njemu. Ok je da me netko razljuti, povrijedi, namagarči, izbaci iz takta…isto koliko je u redu kad me vole, tetoše, razvesele i pomaze.

Ok mi je što ne mogu uvijek kako hoću, jer me to naučilo da se strpim, prilagodim, suspregnem i bogami me naučilo da se svijet ne vrti oko mene. Što fali tome?

Znate, ne živim u trenutku i ne mogu uvijek uživati u nekim sitnicama koje me vesele, ali vjerujte nađem vrijeme i za uživanje.

Nego, da zaključimo: Dižite dupe i uhvatite “bika za rogove!”

Izvor: Viktorija Herak

Komentari

Neki baner