Teško je razmišljati o smrti. Za ljude je one strašna, zazorna, tužna, za neke druge pak vrelo filozofskog i religijskog promišljanja. Što nastupa netom prije smrti? Proleti li nam cijeli život ispred očiju ili se jednostavno ne dogodi ništa, samo – prekid životnoga programa?
I, što je još važnije, što se nalazi s onu stranu smrti?
Ovom tematikom zabavio se književnik Michael Poore u svojemu romanu iz 2017. godine. “Deset tisuća života” fantastičan je roman koji započinje na originalan način – sasvim pomaknutim rečenicama:
“Ovo je priča o mudracu zvanom Milo. Počinje onoga dana kada ga je pojeo morski pas.”
Rečenice se nastavljaju u različitim opisima Milovih života, ukupno 9995 njih. Njemu, najstarijoj duši na svijetu, ostalo je tek pet prilika (pet proživljenih života i smrti) koje mora dobro iskoristiti kako bi dostigao savršenstvo, susreo se s Naddušom i sačuvao vlastitu dušu. Ovaj susret zapravo se ogleda u njegovu susretu sa Suzie, njegovom ljubavi, ali i Naddušom koja predstavlja Smrt. Milo se rađa i umire u različitim povijesnim razdobljima, a dotiče se čak i nama nepoznate budućnosti.
Tekst podsjeća na onaj koji zatječemo u romanu “Galeb Jonathan Livingston”.
Istovremeno se djelom protežu filozofska promišljanja o životu, smrti i ultimativnom životnom smislu – ljubavi.
Autor u svojemu literarnom ostvarenju propituje važnost i stanje duše:
“Za dušu je najvažnije učenje. Postoji beskonačno mnogo stvari koje se može naučiti i poučiti. Postoji beskonačno mnogo načina na koje se učenje i poučavanje može odvijati. Možeš učiti iz pogrešaka, za početak.”
O koncu duše, njezinu svršetku, razmišlja i lik:
“Hoće li boljeti? Hoće li izgorjeti poput zvijezda ili će samo odjednom prestati postojati?”
Iako se Milova duša inkarnira u različita bića i stvari, na njegovu se putu uvijek, u svakom životu, pronađe Suzie koja predstavlja savršen život u kojemu najviše žudi za življenjem prožetim ljubavlju i zajedništvom.
Na svoj neobičan način, ovaj roman svjedoči o najvažnijem: nijedno življenje, nijedno umiranje nemaju smisla u životu lišenom ljubavi. Riječima jednoga od najvećih pjesnika našega doba, vjera u ljubav nam je nužna, ona je imperativ koji stječemo rođenjem “jer ljubav je sve”.
Foto: Zadovoljna.hr / Izvor: Patuljasta Šmu
Rođena je 14. travnja 1990. u Virovitici. Otkako je naučila čitati (a to je bilo u petoj godini života) i u ruke uzela prvo štivo, izuzetno cijeni i voli dobru rečenicu. Književnost i pisana riječ odavno su joj se uvukle pod kožu. Osim čitanja, bavi se i pisanjem, recenziranjem, lektoriranjem, novinarstvom, a vrijeme rado provodi i volontirajući. Voli pse, Tolkiena, proljeće i iskrene ljude.
Komentari