Traži se prijatelj
Život

Traži se prijatelj


Da li ste se nekada, eto onako iz čista mira, bez razloga, bez nekog posebnog povoda sjetili svojih prijatelja, drugova, poznanika i javili im se samo da pitate kako su, gdje su ili šta rade? Bez da ste nešto od njih trebali, bez da su vam oni nešto možda dugovali ili da vam je samo bilo dosadno?

Ne, nemojte odmah početi sa onim kako nemate kome, kako se niko ni vas ne sjeti, kako niko vas da pita kako ste i šta radite. Kako da se sjeti ako se ni vi samo niste sjetili?

Prijatelj, jebote, kako je ta riječ danas izgubila značenje.

Ma ne samo značenje, nego i smisao, poentu, suštinu ma sve živo. Danas se tom rječju opisuju totalno pogrešni ljudi. Niti smo mi prijatelji niti imamo koga da nazovemo prijateljem, a opet puna su nam usta kada trebamo nekoga od tih istih „prijatelja“ kojima mi sami nismo prijatelji da ogovaramo.

Kažu ako želiš prijatelja, budi prijatelj

To bi trebala da bude prva i osnovna lekcija, prvo i osnovno pravilo i mjerilo, no takođe ne nužno tačno. Nismo svi isti i neće vam svako na vaše prijateljstvo odgovoriti prijateljstvom, no opet ako se vi postavite prijateljski veća je šansa da hoće od one šanse koju bi imali da se niste tako ponijeli.


Ne možeš očekivati od nekoga ono nešto što i sam nisi dao, prijateljstvo samo po sebi je takvo, obostrano, uzajamno i da bi uspjelo i opstalo potrebno je da se obje strane jednako angažuju i aktiviraju.

To je tako. I to je ona veza koja mora da se čuva, da se njeguje i održava jer u suprotnom ako izblijedi prestaje da bude ono što jeste. A ako već imate tu sreću u životu, da vam je podario nekoga koga zaista možete da nazovete prijateljem, čuvajte ga. Nazovite ga bez razloga samo da vidite kako je. Banite mu bez najave i bez posebnog povoda i budite onaj neko ko je za njega uvijek tu.

Uzvratiće vam jednom isto, vjerujte.

Ja nisam imala tu sreću u svom životu da sam pronašla nekoga koga mogu da nazovem pravim prijateljem. Ne znam da li sam, ali isto tako mogu reći slobodno mirne duše da sam pokušala i da mi nije žao ni zbog jednog pokušaja.


Postavila sam se što sam bolje umjela i pokušala sam imati prijatelja no uvijek bi se nešto desilo što bi mi na neki način poručilo da se možda ne trudim oko prave osobe ili da je osoba oko koje se trudim bila zapravo pogrešna. Ili sam ja za nju bila pogršena. Ne pogrešna kao čovjek, nego pogrešna kao prijatelj kojeg sam ja trebala, za mene. Nekome drugom sigurno bi bila mnogo bolji prijatelj jer taj neko drugi je drugačiji od mene.

Ne postoje pravi i pogrešni ljudi, postoje samo oni koji jesu za nas ili nisu. Eto ja nisam još uvijek našla one koji za mene jesu.

Traži se prijatelj

Imam drugare, drugarice.

Srećna sam i ispunjena što se tog polja tiče, no razlika između drugarstva i prijateljstva je ogromna i veoma je važno da je naučite razlikovati. Prijatelj je nešto što je tvoje poput tvoje krvi, kao spona između dva srca koja graniči sa rođenim. Onaj neko ko te razumije bolje od bilo koga i za tebe je tu i onda kada ga ne zoveš. Osjeti kad ga trebaš.

Možda takva prijateljstva ni ne postoje, šta znam ja ću tvrdoglavo vjerovati da postoje i da sad kao formirana i zrela ličnost mogu da nađem sebi jednog takvog. Ne dva me pet, samo jednog pravog prijatelja koji će me pozvati i kad mu ne trebam i kojem mogu banuti na vrata u bilo koje doba a da znam da sam dobrodošla i da se osjećam kao kod kuće.

Nekoga koga ću nazvati samo da ga pitam kako je. Nekoga ko će i mene tako isto.

Dakle, tražim prijatelja.

Nije važno koje je visine, debljine, boje ili opredjeljenja važno je da je čovjek . Obećavam da ću ga zvati i onda kada mi ne treba, eto čisto da ga pitam kako je…

Komentari

Neki baner