Ljudi koji osjećaju kišu...


I eto pada. U svibnju čak i snijeg. Previše je to za ono što znaju napisati, tipa neki pokisnu a neki je osjećaju. Ne razumijem dio u kojem ću je osjećati.

Osjećam je kad je gledam. Ili ponekad dok slušam zvuk njezin koji smiruje.

Ali od toga da ću pokisnuti ne mogu se osjećati dobro. A pokisnem redovito i to mi uopće nije tako loše. Jer sam mogućnost da izgubim negdje kišobran svela na minimum. Tako da kad ta dosadna kiša krene padati odlično bi bilo promovirati poruku:

“Pokisnite ljudi u što većem broju jer vaš kišobran se neće izgubiti.”

I osjetit ćete kišu, puno kiše. Ili kako god…

Do sada sam pogubila jedno 20 kišobrana u svom životu. Jer je kiša prestala. A kad ona prestane zadnje na što pomislim je gdje sam to ostavila kišobran… A ovih dana je uz dužno poštovanje svima koji je osjećaju i dive joj se i presretni su jer ih je u međuvremenu zalio i neki automobil, stvarno dosadila. Tako da uz kišu povezujem čar dekice i knjige… a ona pada tamo vani i baš me briga za nju.

Voljela bih čuti ljude koji imaju proživljena iskustva divote dok pada po tebi pa si ti sretan?

Vjerujem da je moguće u trenucima kad si full zaljubljen pa ti je onda sve genijalno. Samo što ta zaljubljenost prođe, a kiša će sigurno opet pasti. Nije učinkovito rješenje.

Povremeno znam pogledati kroz prozor i onda me zadivi raspored kapljica na staklu. K’o da svaka priča svoju priču u nekom rasporedu koji stvori lijepu točkastu ili suznu sliku. Ali to je uglavnom iskustvo koje je izvan direktnog doticaja s njom.

Kada promatram ljude pod kišobranom ne vidim euforiju na licima. Nego puno brzine i bijega u hodu pod krovom sklanjanja. Čujem i puno psovki. I onda se pitam koji to ljudi kišu osjećaju, jer i oni s kišobranom su pokislih portreta sa grimasama sličnim kao u nekom neželjenom mimohodu?


Ljubazno molim da mi pošaljete sliku gdje ste osjetili kišu a ne osjećate se pokislo. Ili ispričate kako je kiša najbolja vremenska prilika koju možete osjetiti s osmijehom na licu a ne živite u Londonu i nije kiša kao osvježenje u ljetnim vrućinama.

Do tada ću pokisnuti a i uživati gledajući je dok čitam omiljenu knjigu kao luksuz ( ne) vremena.

Komentari