Dragocjenost života je u sitnicama.


Zašto tražimo nešto za što niti ne znamo da dolazi? Je li u tome je naglasak vrijednosti? U traženju?

Ne znamo što će doći. Zaista ne znamo, koliko god se najboljem nadali.

Ali postoji dobra vijest, sve je onako kako to odlučimo vidjeti… onako kako ti to vidiš. Sve tvoje najiskrenije želje, svi tvoji snovi i sav tvoj pogled na svijet, baš onako kako tvoje srce vidi.

Tvoj um je lako navesti da igra, jer nije do igre, do misli je i tvojeg izbora.

Ne znam što dolazi, ali ako je život dar koji smo dobili, zašto se ne bi fokusirali na ono najbolje što se može izvući od života?

Davanje je i primanje, taj zakon koji svi znaju, ali ga ne koriste. Davanje vremena najviše. Jer ono je dar koji smo primili. Ona valuta što jedina nema cijenu. Ona koju ne znamo posložiti. Ona koju ne znamo dati sebi. I to bude najveći izazov, pronaći vrijeme za sebe i učiniti da traje.

Dragocjenost života je u sitnicama. I trenucima.

Voljeti, slušati, vidjeti, osjetiti. Biti.

Uz prijatelje, voljene, sa šalicom dobre kave. Uz okus čokolade na usnama i trenutku kojeg živimo u potpunosti. Iskreno ga svjesni.

Ostalo se istroši, prođe mimo nas nedoživljeno i neproživljeno.

Komentari