Jesi li začin ili sol?, Ima li nade za mršave?


Otkad znam za sebe nikada nisam bila debela, osim u trudnoći.

Ono što mi je neprihvatljivo u ovom društvu je, da za ljude koji imaju problema s prekomjernom težinom postoji niz dijeta i marketing u tom smislu doživljava procvat temeljeći se na ljudskoj potrebi da ima primjerenu težinu s obzirom na visinu. Nema što se tu ne nudi… od flastera do napitaka do tableta. Pri svakom traženju ičega na internetu ili nekoj od tražilica iskaču barem 3 rješenja.

Istovremeno mršave ljude kao poželjne se plasira na različita tržišta bez nijansi sive.

Ili si u modelingu popularan ili si anoreksičan i imaš sto problema. Dakle krajnosti kraljuju kada je u pitanju osoba koja ima naizgled manje kila nego bi po određenim parametrima trebala imati. Neki misle koja sretnica. Ja ne vidim tu neku sreću niti istu povezujem s kilažom.

Dok god nije zbog kilaže narušeno zdravlje mislim da bi svatko trebao prihvatiti sebe, ako je kronično nezadovoljan onda poraditi na povećanju ili smanjenju.

Meni bi recimo baš odgovaralo da težim 60 kg. Ali teško jako teško se može naći nešto tipa plan prehrane ili slično da se to postigne. Koliko god je teško smršaviti toliko je teško i udebljati se. To znaju oni koji pokušavaju.

U tom kaosu očekivanja, mjerila i standardnih ljepota, najvažnije je prihvatiti sebe a ako želiš nešto mijenjati i budeš.

Ta promjena ovisi o cilju koji želiš postići i koliko ti je daleko ili blizu meta. U glavi. Ne na vagi. Nezadovoljstvo općenito dolazi iz neprihvaćenosti i odbacivanja. Ostati pri toj činjenici i dalje poželjan sebi je velika sreća. Koja nastupi pogledom u ogledalo i zaron na cca barem 200 metara unutar sebe. Tko si što hoćeš i koji je krajnji ishod tvog cilja. Krajnji korisnik svega si ti. E sad, ti i odlučuješ…

Bili mršavi ili debeli želim vam da uspijete. a nije tomu pokazatelj, kazaljka na vagi ili satu… 🙂

Foto: Hrvoje Šarić

Komentari