Da bi ostvario svoje snove, moraš se prvo probuditi
Osobni razvoj

Da bi ostvario svoje snove, moraš se prvo probuditi


Svi mi imamo mnoge želje. Međutim, ne usudimo se sanjati široko zbog straha od pada i mišljenja da je nešto nemoguće, daleko ili da nečem nismo dorasli. Zato dižemo ruke u zrak i uopće ne pokušamo. Pitali su jednom jednu ženu: „Što ako ne uspiješ?“ Ona im je odgovorila: „Nikada neću saznati da nisam uspjela jer ću umrijeti pokušavajući.“

Jednom je Walt Disney rekao: „Ono što možeš zamisliti, to možeš i ostvariti.“

Neki kažu da istina boli, ali ne bih se složila. Boli laž. Ne boli ljubav, boli sve ono što ljubav nije. Zato je i buđenje bolno, jer boli iluzija u kojoj smo živjeli. A živjeli smo u mnogim iluzijama.

Učili su nas da mnoge stvari jednostavno ne možemo, da nije moguće imati i ovce i novce i da, ako nam slučajno ide dobro u životu, trebamo staviti kamenčić u cipelu da nas nažulja. Da nas prisjeti da se ne zanosimo previše. Da se ne razočaramo. Zato praznovjerno kucamo u drvo da se ne ureknemo. Zato nam je prirodnije očekivati crne scenarije. Čekamo da nam netko drugi kaže tko smo, koliko vrijedimo i za što smo sposobni.

Povjerovali smo da se život odvija pod krutim uvjetima i mnoštvom ograničenja, zbog kojih ostajemo zatočeni u okovima vlastitog uma, često ne ostvarivši ono za što smo stvoreni. Čekamo nekih pet minuta slave, neki svoj komadić neba. Stalno težimo ljepšem, boljem i većem, a da pritom, nesvjesni onoga što već imamo zaboravljamo u tome uživati. Dok godinama gradimo imidž i usavršavamo svoje izvanjske nesavršenosti, one unutarnje pokušavamo nadomjestiti instant rješenjima.

A onda, kada nas konačno i obasja pokoja sunčeva zraka, ošine nas ona famozna predobro da bi bilo istinito. I tako ukrug.

Suočavanje

Kako, nažalost, nismo sposobni učiti u lijepim vremenima, tako nas na buđenje nerijetko natjera sam život. To su oni trenutci dna. Nemoći. To su sve one bezizlazne situacije, kada se konačno susrećete sa svojim najvećim neprijateljem. Samim sobom.

Kada godinama živite jednim načinom života, osuđujete, krivite druge za sve što vam se događa, brinete o tuđim mišljenjima, uspoređujete se, vezujete se samo za materijalno i opipljivo, živite s glavom u torbi i pristajete na neznanje, dogodi se da netko reflektor koji je do tada osvjetljavao publiku, uperi prema vama.


Dimna zavjesa polako nestaje, svjetlucave prašine sve je više, a upereno svjetlo čak izaziva i bol.

To je buđenje. I tada vidite koliko je prljavštine oko vas. Konačno priznajete sebi da ne znate. I da niste najpametniji na svijetu. I da nije svijet ono što vidite od kuće do posla. I da vam čak treba pomoć jer ste se izgubili i jednostavno niste sretni. Tada shvaćate da morate zasukati rukave i početi konačno raditi na sebi. Ne sebi, kao i do sada. Da morate preispitati svoje sustave uvjerenja, educirati se, nadvladati svoja ograničenja, naučiti reći „ne“, naučiti birati svoje bitke i kontrolirati svoj um. Tako prolazite kroz noćne more, susretnete se i s pokojim snom. I obratno.

Šaka suza, vrića smija, rekao bi Oliver.

Padate pa ustajete. I s odmakom vremena, odjednom shvatite da ne gledate svijet istim očima. Da je onaj reflektor učinio svoje. Odjednom u  tuđem napadu prepoznajete poziv u pomoć, u nasilju nemoć, u nezadovoljstvu vidite samo gomilu osobnih izbora, u lažima prepoznajete strah, u nemoći vidite nepovjerenje u život, u svađi prepoznajete glas ega. Nema više mjesta izgovorima i umjesto da se borite protiv života, postajete njegov saveznik.

„Ako kočijaš dobro vidi, onda će i sa slijepim konjima stići do cilja.”

Odavno sam shvatila da treba promijeniti mindset. Jer kako mudri ljudi kažu, život nije ono što se događa, već naš pogled na to. Sigurno ću čuti još mnogo različitih mišljenja i uvjerenja i možda će me mnogi nastojati ukalupiti. Sigurno ću čuti još mnoga učenja i sigurno ću i dalje razmišljati. U tom slučaju, izabrat ću radije ono što mi služi.

Da bi ostvario svoje snove, moraš se prvo probuditi

Mislim da smo negdje duboko u sebi zakopali onaj osjećaj koji nam govori da nam uspjeh pripada. Da ne moramo biti rođeni pod sretnom zvijezdom kako bismo ostvarili svoje snove i da zaslužujemo da nam ustvari i bude predobro.

Pa umjesto da se pitaš: „Što ako ne uspijem?“ Upitaj se: „A što ako uspijem?“

I umjesto da bježiš od reflektora, upali svjetlo. Jer prašina se ne vidi u mraku.

Komentari

Neki baner