Nitko se ne rađa sit
Razmišljanja

Nitko se ne rađa sit

Foto: Bruno Kokot


Svatko pije i jede koliko je žedan. Problem nastaje u trenutku kada te potrebe artikuliramo na čudne i neprihvatljive, štoviše nerazumljive načine. Pri tom ne mislim na fiziološke potrebe, jer svi znamo otvoriti frižider ili ispeći jaja, otvoriti slavinu i uzeti vodu.

Glad i zeđ može biti svakakva. Uglavnom je to za ljubavlju i prihvaćanjem.

Puno gladi na ovom svijetu ima. Umijeće je prepoznati kako se ona priopćava. Često i preko društvenih mreža i pasivne agresije u okruženju.

Obratim pažnju i s vremena na vrijeme osvrnem se na činjenicu gladi i žeđi jer to obično bude jedini način na koji vam netko želi reći da ste mu jako bitni. Ali zbog nedostatka onog što je bilo nužno da nekad primi od prve zajednice nije u mogućnosti reći vam to na primjeren način koji biste vi razumjeli.

Pa onda to radi tako da se od vas brani ili vas napada.

S jednim ciljem. Jer želi da vjerujete da je važan u vašim očima. Jer ga progoni strah od gubitka. Jer ne zna sa sobom. Jer nije dovoljan sam sebi bez dodatne opreme u obliku skupocjenog automobila ili mobitela koji otplaćuje na hrpetinu rata. Jer u strahu za vlastito sunce pod nebom ne može vidjeti toplinu nego odmah razočarenje jer će možda kiša.

Često sam svjedok takvih ugroženosti u međuljudskim odnosima a ta pojava primjećuje se i kod malih ljudi iliti djece. Koja dolaze po prihvaćanje i uvažavanje. I žele vam to iskazati na milijun neprihvatljivih načina: bijesom, skidanjem, manjkom fokusa, nepoštivanjem pravila. Doslovno vidite da sve što govore i jesu vrišti za ljubavlju. Na doduše čudan način ali vjerojatno njima jedini učinkovit.

Uopće je tada nebitno koliko nešto znaju.

Niti je to mjerljivo u takvim ispadima. Svijest da pred sobom uglavnom imaš čovjeka bez obzira na starosnu dob, pomaže shvatiti zašto netko napada, bjesni ili ima obrambeni stav iako nije napadnut, može pomoći da ga ne osuđuješ ili mu ne hraniš strah.


To je danas rijetko priznato umijeće i rijetkima uspijeva.

Jer treba izići iz one vlastitosti koja neprihvatljivo ( meni) ponašanje razumije kao napad na sebe. Ponekad se zbog toga osjećamo bespomoćno, uvrijeđeno, ljuto i bijesno. Ali pomak je kada iskoračimo u nepoznato ili drugačije kako bismo onog drugog prihvatili ili koliko toliko postigli neki dogovor a tada i dobili odgovor.

Komentari

Neki baner