Kompromisi - ili priča o razbacanim jastučićima!?
Cafe

Kompromisi – ili priča o razbacanim jastučićima!?


Prije neki sam dan naletjela na prijatelja; on vam je „jedan od onih vječnih mladića“  kako kaže Štulić iz „Azre“ – dotjeran i mirisan, točno zna kako se počešljati da prikrije brzorastuće zaliske oko čela, još uvijek kopča remen na istu rupicu, fura kožnu jaknu neovisno o temperaturi zraka, a svojim sportskim dvosjedom (kojem se spušta i diže krov, jer je u tome sav bit frajerštine)  ide i do pekare udaljene jedva sto metara od njegove kuće. Žene – mlađe i starije još uvijek mu se relativno gorljivo bacaju pod noge i šalju lascivne sms-ove. Čovjek bi rekao – kakav sretnik! Ali, moj frend ima i sve manire jedne prosječne usidjelice. 

Povremeno izuva cipele kad ulazi u vlastiti auto.

Ako je kiša, rosa ili bilo koji vremenski uvjet koji bi pogodovao stvaranju blata na potplatima, tada na red dolaze specijalne mokasine za „po unutra“. Čiste, stoje ispod sjedala. 

Kad mu netko dođe na kavu, opsesivno stavlja podmetače – ispod šalica, čaša, stražnjice, nogu. Gdje koji paše. Ne smiješ pomaknuti jastuke pažljivo raspoređene po kauču. Odnosno, smiješ ih ti pomaknuti, ali osjetiš kako te svrdla pogledom kroz moždanu koru i ti, okupan znojem, polako vraćaš jastučić u prvobitni položaj, iako se očajnički želiš nasloniti na nešto mekano, jer sjediš mirnije od budističkog redovnika u meditaciji i osjećaš kako ti se udovi polagano koče.

Ima desetak kožnih jakni koje imaju posebno mjesto u ormaru.

Sve u zaštitnim navlakama, namještene, optimalno skrivene od prekomjerne topline, vlage i sunčeve svjetlosti. Mislim da s manje opreza rukuju eksponatima u Louvreu.

Opsjednut je keto ishranom.

U hladnjaku mu stoji nepregledno mnoštvo sireva,  avokada i maslinovog ulja, pa svaku prijateljsku ponudu za ručak, večeru ili kakav zalogaj na brzinu doživljava kao izravnu opasnost od izbacivanja iz ketoze. A kad napokon izađete, konobara toliko izmrcvari sa zahtjevima, da sam prilično uvjerena da s “keto” porcijom dobije i nešto pljuvačke gratis. 

Nikad ne mijenja parfem.

Prevrnut će nebo i zemlju za Davidoff Cool Waterom s kojim se obilato zalijeva, taman išao samo otvoriti vrata poštaru. 

Kompromisi - ili priča o razbacanim jastučićima!?

I najvažnije, samo je njegovo vrijeme dobro vrijeme.

Prilagodba bilo čijem rasporedu apsolutno ne dolazi u obzir. Kad god je bio u vezi, do ludila je dovodio partnerice koje su pokušavale organizirati bilo što spontano. Ne. Kod njega sve mora biti “po špagi”. Onako kako je on zamislio. Ako ne možeš, tvoj problem. Produži dalje. 

Ali, pojavio se problemčić. Prošli je mjesec navršio 45 – tu i shvatio da je postalo naporno stalno jesti sam, solirati na jutarnjoj kavi i gledati u naglancani auto u kojem se opet voziš – sam. Dobro, ne posve sam. Voze se i tvoje mokasine ispod sjedala. Ali opet. 

I veli on meni kako je teško naći odgovarajuću osobu. Ili su rastavljene, pa još dođu “u paketu” s djecom (s užasom pomisli na razbacane jastučiće na kauču ili, ne daj bože, masne otiske prstiju na kožnim jaknama) ili su premlade, pa bi samo izlazile, a on ne može više podnijeti takav tempo. Ili bi, što je apsolutna katastrofa, mijenjale išta u njegovom stanu, životu ili na njemu. Pa on mijenja njih. I postaje sve nesretniji, jer je izbor sve manji. 

A birač na kraju dobije samo otirač. 

Pita me za savjet, sa strepnjom očekujući što ću mu reći. Govorim mu da se opusti i pusti da sve ide svojim tijekom, a on kaže da mu je, zadnji put kad se opustio, mama tadašnje djevojke za rođendan kupila dugačke zimske gaće i vuneni šokački prsluk (za one koji ne znaju – prsluk sa motiv slavonskog narodnog veza), jer joj je “bilo žao da se smrzava u tim kožnim jaknicama i tankim iskidanim trapericama”. 

Sliježem ramenima i velim mu da jednom mora pristati na kompromise.

Bez njih nema opstanka. Radiš ih i sa samim sobom, svakoga dana, često nesvjestan da si ih uopće i napravio. No, s druge strane, ništa u životu ne ide na prisilu i ponekad je doista bolje biti sam nego u lošem društvu. Kako bilo, odluka je uvijek na njemu.

Složio se sa mnom, čak rekao kako ima jednu dotičnu u vidu, misli kako su kliknuli. Veselim se radi njega i rastajemo se u tonu punom nade u bolje sutra i napokon razbacane jastučiće. 

Zove me već nakon nekoliko dana da me obavijesti o velikim novostima. Veli da moram doći k njemu nekoga upoznati. Zove se Asja. Sva sam u iščekivanju, oblačim se navrat – nanos i bez daha stižem pred njegova vrata. Zvonim i čujem brze korake. Izgleda da i Asja čeka upoznati prijateljicu svog izabranika. Vrata se otvaraju i Asja mi skače u zagrljaj. Dahće mi za vrat i osjećam kako mi je zaslinila čitavu jaknu. 

Kompromisi - ili priča o razbacanim jastučićima!?

Gledam u bombonijeru i Nescafe Gold koju sam donijela i nekako mislim da to nije dio jelovnika jednog labradora. 

A ništa. Barem će jastučići napokon biti razbacani. 

Komentari

Neki baner