Kako su žene povjerovale da im je bolje biti solo a muškarci ispali kolateralne žrtve "new age self help" biznisa?

Ilustracija: APortal


Nije li zapravo tužno da žene smatraju da su neuspješne ako se nisu udale? I nije li zapravo glupo što svu svoju životnu sreću oba spola temelje na tome jesu li s nekim ili nisu? Kao da nijedan drugi segment života nije mjerodavan, ako nemamo partnera?

Bauljajući bespućima interneta, nedavno sam naišla na neki članak posvećen radu stanovitog profesora Dolana, koji tvrdi, da neudane žene žive bolje, sretnije i duže, dok muškarcima stupanje u brak osjetno produljuje život!

Dobro sam se nasmijala, ali sam svejedno pročitala tekst. Cijelu je svoju tezu iznio kao mjerodavnu, bazirajući je na nekim Američkim istraživanjima. I sve to skupa niti bi bilo smiješno niti zanimljivo, da nisam po završetku čitanja teksta, živote žena i muškaraca oko sebe, svela na dvije činjenice:

  • Muškarci bježe od braka kao vrag od tamjana.
  • Ženama je udaja preduvjet za uspjeh!

Koja ironija! Zapravo potpuno tragi-komična! No, kad smijeh zamre, kroz glavu mi protutnji misao – Nije li zapravo tužno da žene smatraju da su neuspješne ako se nisu udale? I nije li zapravo glupo što svu svoju životnu sreću oba spola temelje na tome jesu li s nekim ili nisu? Kao da nijedan drugi segment života nije mjerodavan, ako nemamo partnera?

Po ovoj bih Dolanovoj tezi, trebala skakati do neba od sreće i obavezno se bar dva put dnevno opaliti petama u dupe, jer eto sam posve neplanski pronašla ključ dugovječnog i apsolutno sretnog života!

S 33 neudana i bez djece, ja sam sve ono što nijedna majka ne želi svojoj kćeri, od čega očevi vrte glavama bez odobravanja (dok se potajno nadaju kako će im kćerke zauvijek ostati djevice) i sve ono čega se većina žena boji – ostati sama.

No iz moje perspektive, to niti je blagodat niti prokletstvo. Ne smatram se neuspješnom jer se nisam udala, niti nešto osobito sretnom jer sam solo i na putu za Dolanovo sedmo nebo.

Mislim da se samo ne bavimo pravim pitanjima zašto se danas toliko brakova raspada? Je li možda stvar u tome što se osobito ženama nameće stav da su podbacile ako se ne udaju i ne rode što mlađe, pa onda one srljaju u veze i brakove s muškarcima koji bi zapravo sretniji bili da se uopće nikad nisu oženili?

Ili je sve to zapravo stvar pretjeranog komfora, proizašlog iz new age priča da čovjek prvo treba spoznati sebe, naći svoj unutarnji mir i svrhu da bi mogao jednom biti dobar partner, a sve s nametanjem ideje da ne možeš taj unutarnji mir tražiti dok si u vezi? Pa onda mnoštvo žena, osobito srednje dobi, bježi iz veza i brakova jer žele pronaći sebe.

Moram napomenuti da ovdje ne govorim o ženama koje odlaze iz nasilnih odnosa ili brakova u kojima im je suprug bio nevjeran, već o odnosima u kojima dolazi do letargije i zasićenja, pa partneri umjesto da pokušaju pronaći nove zajedničke interese i malo začine splasnulu strast, radije posežu za telefonskim brojem advokata i traže što kraći put za bijeg.


Pomislim da je pomalo trivijalno imati 45 + i još uvijek ne znati tko si i što želiš od života, ali Bože moj, tko sam ja da sudim?

Možete mi reći da pretjerujem, ali bez nekog pretjeranog naprezanja mogu nabrojiti barem deset žena koje znam, srednje su dobi i nedavno su se razvele. Razlozi? Dosada u braku, nema strasti, osjećaju se više kao sluškinje nego kao partnerice, treba im strasti, pažnje, energije ali žele i pronaći sebe. Pomislim da je pomalo trivijalno imati 45 + i još uvijek ne znati tko si i što želiš od života, ali Bože moj, tko sam ja da sudim?

S druge strane muškarce se uči da budu Bog i batina, osobito u ovom jadnom, konzervativnom društvu i već u najranijoj dobi usadi im se stav da su oni “gazde”, da žena postoji da bi im kuhala, spremala, dvorila ih, rađala im i bila im na usluzi i da se oni po tom pitanju ne moraju baš puno truditi, jer to je “jednostavno tako od kad je svijeta i vijeka”.

Takav tradicionalno neodgojeni muškarac i jedna emancipirana žena željna “pronaći sebe” osuđeni su na propast.

Naravno da će žena kad izađe iz braka u kojem se osjećala kao rob, reći da je mnogo sretnija sama i da joj ne pada na pamet više biti s nekim i rađati, a muškarac će tražiti mlađu, još uvijek naivnu, punu ideala i uvjerenu da će “podbaciti ako se ne uda”.

Rijetko tko će od njih krenuti od sebe i zapitati se što on/a može napraviti da bi odnos bio bolji i da bi se spasio. Većina će u startu odustati ili će neko vrijeme pokušavati, ali sa strogom idejom da je “ono drugo krivo” i ponovno će okončati brak.

Svjesna sam da jednoj ženi srednje dobi, može moja mladost i bezbrižnost, pa mogla bih čak reći i komfor nemanja obaveza niti prema partneru niti prema djeci, biti primamljiv, ali takav stil života zaista nije za svakoga.

Mnoge žene misle da će biti sretne kada konačno ponovno budu slobodne, a onda se nađu u neobranom grožđu kad shvate da ne žele same brinuti o financijama, da ne žele mijenjati gume na autu, da je lijepo kad se imaš s kime probuditi i da život u dvoje ipak ima svoje čari. No teško je imati određene godine i pronaći nekog normalnog.


Ja ne želim samo tipove za jednu noć, a takvih ima na bacanje!

Ali hej! Dobro jutro, nije ni meni s 33 lako pronaći normalnog lika! Stvar je u tome da svi imamo neke svoje kriterije (što je dobra stvar) i ne želimo pristati na odnose za koje smo u startu svjesni da niti bi nas usrećili niti bi nam dugoročno donijeli išta dobro. Ja ne želim samo tipove za jednu noć, a takvih ima na bacanje! Pretpostavljam da to ne žele ni žene koje su izašle iz brakova (naravno da ima izuzetaka) već žele uživati u novostečenoj slobodi, a s vremenom žele nekoga tko nije bio kao njihovi bivši.

Zbog toga je banaliziranje ovo što tvrdi stanoviti Dolan i debelo generaliziranje, jer ako ćemo o tome što usrećuje muškarce i žene, onda je to prije svega zaljubljenost, dobar seks, osjećaj povjerenja, poštovanja, doza humora i zajednički interesi. Ako toga nema, svi žele biti solo! Ali to ne znači da su kad su solo automatski i sretni!

Moram napomenuti da prof. Dolan tvrdi kako brak ženama srednje dobi donosi više stresa i veći rizik od kojekakvih bolesti, dok muškarcima iste dobi smanjuje mogućnost obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti i produljuje život.

Možda je pri tom trebao biti iskren i reći da bi i muškarci i žene bolje i zdravije živjeli kada bi manje banalizirali pojmove sreće i braka, kada bi se više trudili, pokušavali razumjeti partnera i više jedno drugome pomagali u kućanskim poslovima, te naravno manje bježali u tuđe krevete!

No tad cijela ta njegova studija ne bi bila temelj za barem 13 knjiga koje će napisati i u kojima će ciljanoj skupini (ženama) prodavati muda pod bubrege i pričati kako biti – “Zauvijek mlada, slobodna i sretna!”


Mariju pratite na njenom Facebook fan pageu i Instagramu


Komentari