Nezasitni proždrljivac, Jesi li začin ili sol?, Ima li nade za mršave?
Razmišljanja

Jesi li začin ili sol?

Foto: Hrvoje Šarić


Često kada sam natovarena svojim odlukama i ciljevima upitam se koji je smisao koji me tjera naprijed. Među svim tim pitanjima nalazim odgovor u sebi.

Često je to mnogima nelogično, ludo, bez veze i slično. Preostaje mi samo vjerovati u moj cilj, i niti ovlaš se osvrnuti što bi netko drugi o tome mislio. Možda zvuči bahato ali nije me briga. Ne želim što netko reče soliti pamet, nego biti sol. Ali to je nemoguće, ako pri tom nisi začin svog života.

Ubije ravnodušnost i rutina. Automatizam po svom redoslijedu tjera me na bijeg. Jer tu je točno određena doza začina kojem više ,koliko je ustaljen ,niti ne osjetim pravi okus. I onda opet preostane prkos. E baš neću, da mi se toliko toga mora podrazumijevati. Želim primijetiti tu različitost u rutini koja ubija i nevjerojatno je banalna. Razmišljam o njoj jer guši. Onako guši do robotiziranja da sam kao na gumb. Za dizanje sa spavanje ,za jelo ,za ovo ono i prođe dan..e nećeš.

Jesi li začin ili sol?

Nego lijepo ustanem, pogledam kroz prozor, zahvalim jer mnogi se i nisu probudili, stignem na posao jer se ne podrazumijeva ono sto zapravo i stvori rutinu. Koju klinci obožavaju jer su tada sigurni i ne izlaze u promjenu, a promjena plaši… Uglavnom. I odrasle. Shvatim tako da podrazumijevanje ubija.

Podrazumijevanje koje nosi sa sobom bujicu očekivanja i paradoksa stvarnosti koju si odabrao živjeti… a možda si mogao i drugačije. To možda je ključna riječ koja odnosi sve sokove i plodove.


Jedini prijatelj tvome možda, je sigurnost.

Jedini prijatelj tvome možda, je sigurnost. Da si pod ovim nebom siguran, točno onoliko koliko vjeruješ i koliko se usudiš vjerovati da tvoje sigurnosti nisu plod okolnosti. A to je moguće kada zahvališ, i u najdosadnijoj rutini vidiš čudo. Života, zdravlja, rođenja, prirode, odnosa koji te bez nekog tvog truda čine boljim.

Ne znaš ti točno kad se to dogodilo, ali vidiš da si drugačiji. Najviše onda kada možeš zahvaliti na svemu što ti se nije ostvarilo. Bilo ljuto ili slatko, gorko ili slano pretjerati uvijek možeš. Bez brige, voda ispere i odnese. Ostaješ samo ti, a di ćeš i koliko zasoliti lonac će već, zvan život, naći pravu mjeru. Kušaj. 🙂

Komentari

Neki baner