Cristian Crusat: Kratka teorija putovanja i jedna pustinja
Čitajmo zajedno

Cristian Crusat: Kratka teorija putovanja i jedna pustinja


Sve u životu je put. Odrastanje je put. Načini na koje razmišljamo su put. Snovi su put. Ideje su put. Naši odabiri su naš put. Pisanje je put. Valja napomenuti da nijedan put nije vječno jednak, svaki se mijenja približavanjem cilju ili njegovim dostizanjem.

Svaki put tako rađa novu destinaciju ka kojoj stremimo. Svaka nova dostignuta putanja daje nam do znanja kako je – riječima Rainera Marie Rilkea – “jedino putovanje ono unutar nas samih”.

Upravo se jedno metaforičko putovanje samootkrivanja proteže zbirkom pripovijedaka “Kratka teorija putovanja i jedna pustinja” (Breve teoría del viaje y el desierto, 2011.) španjolsko-danskog autora i prevoditelja Cristiana Crusata. U šest pripovijedaka autor, upravljanjem glasovima različitih  pripovjedača, promišlja o životu i provođenju istoga u djelo.

Prva pripovijetka donosi destruktivnoga pripovjedača povezanoga s dvjema ženama koji u neobičnom odnosu prihvaća svoje pogreške, osjećajući tamu koja ga prožima u predavanju svojega bića hedonističkim nasladama (“Iako, s druge strane, tu su ti kondomi, taj učmali i istrošen život, obavijen crnom tamom…”). Pripovjedač prihvaća i to što “stari bez gorčine”.

Pripovjedačica druge pripovijetke prikazuje nekoga tko oplakuje nekoga koga je prije poznavao (a možda oplakuje i stari život) te se nada pronalasku novoga smisla koji će biti lišen negativizma i loših osoba. Sljedeća priča opisuje mladi bračni par na odmoru, unoseći u središte zbivanja žensko ime Alien (koje bismo lako mogli usporediti s izvanzemaljskim pojavama, predstavnicima različitosti u današnjem društvu).

Cristian Crusat: Kratka teorija putovanja i jedna pustinja

Neke pripovjetke ispričane su i u trećoj osobi jednine, poput one koja je naslovljena “Ponoćno sunce”, a koja razmišlja o nestanku plodnosti i osvještavanju različitosti među ljudima (“Sa svojih četrdeset dvije godine, Heikki nije mogao shvatiti da su noć i sunce prijatelji.”). Posljednja pripovijetka (naslovljena kao i sama zbirka) unosi svjetlost koja se kosi s tamom na početku. Gotovo pozitivno se zaključuje: “Svjetlost je bijela. (…) I ona me je izabrala.”Zapisani tekstovi nemaju javnu/jasnu poruku, već djeluju lirično, one su artističke i vizualne. Ipak, jedna je rečenica transparentna i dokazuje početnu ideju kako je sve putovanja, a kako smo mi bez kretanja i putovanja ništa:

“Posljednja pretpostavka: naše su duše prazne, ali im je potrebno kretanje.”

Hoće li se duše kretnjama napuniti? Nije poznato. Poznato je samo da čeznu za kretnjom koja nam svima dokazuje da smo živi. Putovanje iz naslova metafora je života, a pustinja je naša prazna duša. No, ponekad i u pustinji rodi cvijet ili voda dokaže život.

Cristian Crusat: Kratka teorija putovanja i jedna pustinja / Ljevak 2015

Izvor: Patuljasta Šmu

Komentari

Neki baner