Nitko se ne rađa sit
Razmišljanja

Slobodni pad

Foto: Bruno Kokot


Možda padaš a nisi ni svjestan koliko je to obećavajuće.

Bez obzira na sve najvažnije je biti svjestan da ne posrćeš. Često se pitam, ne barkajući po tuđim životima što bi to moglo biti uzrokom ljudskog pada, ako pod padom razumijevam, neka ljudska devijantna ponašanja koja su okolini, zakonu, Svetom Petru, i ostatku ekipe neprihvatljiva u svim pojavnim oblicima.

Mislim da ljude na pad tjera siromaštvo. Ne ono materijalno niti borba za egzistenciju od koje su odustali, nego baš ono siromaštvo duha u koje su upali malodušnošću ili gore beznađem… što ljude tjera na takve padove i koliko dugo ostaju u tome? Gdje tu pronaći odgovor?

Ja za neke svoje odustanke krivim državu u kojoj živim. Ali znam da je to u startu promašeno. Jer u svakoj postoje ljudi koji ne padaju u očaj i slično (bez) perspektive. Pitala o tome životne učitelje nisam. Jer mi je život učitelj. I pomalo s vremenom shvatim da je stvar u tome kako gledam na stvari…


Mislim da je odgovor u prihvaćanju da eto, ljudska narav padne… pod okršajima borbe koju ne želi, niti bi birala da može. I onda je lakše opsovati, okriviti, popljuvati nego ustati.

Ne radi se ovdje u polupraznoj ili punoj čaši nego situacijama kad je prekipjelo ili je nužno podgrijavati. A to nisu ni sretna ni jedina moguća rješenja. Mislim da je odgovor u prihvaćanju da eto, ljudska narav padne… pod okršajima borbe koju ne želi, niti bi birala da može. I onda je lakše opsovati, okriviti, popljuvati nego ustati. Što je to što zamuti razum i odnese osjećaj da si živ, onako full živ sa svojim sadašnjim trenutkom?

Ma gdje bio… pojma nemam. Znam samo da opcija nije ostati ili po nekim rječnicima okorjelo ogreznuti… u tome bunilu i zapravo agoniji. Jer i u najgoroj želiš ipak udahnuti. Iako na trenutak pobjeći u ono što bi ti bio život po mjeri. Onoj nekoj tvojoj. Ma iako se radilo o slobodnom padu i to je moguće dostojanstveno. Onako sa stilom… kako samo ti znaš pasti.

Kad prođe neka kvota vremena, u kojoj se sve lijepo retušira i obradi. Izazivalo suze, smijeh… važno da nema ubitačne ravnodušnosti. Barem u mom slučaju. I ravnih crta bez naznaka da se pojavi bar neka krivulja.

Komentari

Neki baner