Dnevna doza mira ili kaosa?
Osobni razvoj

Dnevna doza mira ili kaosa?

Svakodnevno „plivamo“ kroz mnoštvo obaveza, jurimo s jednog mjesta na drugo, preplavljeni smo aktivnostima, poslovima, sastancima, ljudima, ne bismo li čim bolje ili barem prosječno odradili taj cijeli dan.

Stresnih situacija i stresora je nebrojeno puno, a nošenje s istima je individualno.

Jurišanje naokolo (s najvećim naglaskom na „juriš“ kroz buku u glavi) ima smisla sve dok uspješno pronalazimo mir. On se uspostavlja na razne načine koji se razlikuju od osobe do osobe.

Neki ljudi, bez obzira na sve što im se trenutno događa u životu, uspješno pronalaze taj balans, ravnotežu, mir koji im daje snagu za dalje, za novo sutra. No, postoje i iskustva koja pokazuju da „savršeno posložen“ život, baš kao najuredniji ormar s odjećom, uvodi nemir u unutarnji svijet osobe. Nedostaje začin, poneki rizik, žurba, dinamika, nešto naprosto nedostaje… Njima „nered“ čini ravnotežu koja ih potiče na rad, trud, stvaranje i ulaganje.

Glavno je pitanje onda: kaos ili mir?

Odgovor leži u svakome od nas. Odgovor autentičan za nas same. Možda je jedna, a možda je druga krajnost. Možda je omjer oba pola. Možda nam je u jednoj fazi života i u samo jednom području potreban mir za funkcioniranje, a već u drugom području kaos, žurba, nemir, izostanak strukture i reda. Na kraju krajeva, i kaos i mir, stvaramo sami. Htjeli mi to priznati ili ne. Iza kaosa i mira „vrišti“ neka potreba. Mi ljudi često volimo kukati, bilo da je prisutan red i mir ili najveći kaos u našim životima ikad. Uvijek nešto fali. I uvijek će faliti. Izazovnija nam je ponekad ona druga krajnost. No, što s time?

Zapravo mi se čini da je sve vrlo jednostavno. Zapitajmo se s vremena na vrijeme što nam sada, baš u ovom trenutku treba (mislim na emocionalni dio priče). Jesam li sretan/na, zadovoljan/na, ispunjen/na, mogu li bolje, želim li bolje…? Izvucimo i iz jednog i iz drugog nešto dobro za sebe. U kaosu, bilo da je riječ o vanjskim neugodnim situacijama i rizičnim čimbenicima ili unutarnjem nemiru, koji može i ne mora biti posljedica te iste situacije, pokušajmo stvarati. Da, baš onda kad nam je najteže upregnimo najjače. Možda otkrijemo tako potrebiti mir ili pak nešto novo o sebi…

Za ljude koji vješto rukuju svojim sidrima, malim sitnim ritualima koji njihov kaos čine ljepšim, mirnijim i sigurnijim, predlažem da ih nastave koristiti svakodnevno, ako je ikako moguće. Ta mala utočišta su apsolutno individualna, a mogu biti jutarnje ispijanje kave, meditiranje, čitanje knjige, šetnja s kućnim ljubimcem… sve ono što osobu čini staloženijom, mirnijom, ispunjenijom i opuštenijom.

Sve ono što približava odgovoru na pitanje:

„Kako sam sam/a sa sobom? Ionako nam je svima sreća cilj, zar ne? Sreću, baš kao i kaos i mir, stvaramo sami…

Komentari

Neki baner